Pet planinarskih knjiga koje morate pročitati!

Pet planinarskih knjiga koje morate pročitati!

Dok je u alpskim zemljama planinarska literatura vrlo važan žanr koji ima stanovit značaj nacionalnog identiteta, kod nas se knjige o planinama i ekspedicijama nalaze na margini. Mnogi ne znaju, ali s ponosom možemo reći da je upravo naš Petar Zoranić u 16. stoljeću napisao knjigu „Planine“ i to je prva knjiga u svjetskoj povijesti koja spada u planinarski žanr. Otad je napisano mnogo knjiga jer su razni planinari i ekspedicionisti imali potrebu da se izraze pisanjem – uistinu, možda nisu svjetski poznata imena, ali postoje knjige u kojima se osim pitkog teksta mogu naći ne samo prekrasni opisi prirodnih ljepota, već i zadivljujujuća intima protkana duhovnim razmišljanjima. Ovdje donosimo prikaz 5 najljepših planinarskih knjiga po osobnom izboru, a nadamo se da ćete nakon njih potražiti i druge autore čija će vas djela inspirirati da obujete gojzerice i stvorite svoju priču!
Matej Perkov
Matej Perkov
6 min
prije 1 god

Reinhold Messner – Gola planina

Austrijanac Reinhold Messner spada u najveće alpiniste svih vremena, te je jedan od rijetkih iz svoje generacije koji spada u živuće. Velike ekspedicije, pogotovo šezdesetih i sedamdesetih godina, bile su protkane brojnim nesrećama sa smrtnim posljedicama. Messner je poznat po tome što je postao prvi čovjek koji je 1978. ispenjao Mount Everest bez kisika, a drugi put ga je ispenjao sam. Postao je prvi čovjek na svijetu koji je ispenjao svih 14 svjetskih osamtisućnjaka, no jedna od ekspedicija obilježila je njegov život i karijeru. Sada već davne 1969. godine sudjelovao je sa svojim bratom Guntherom u njemačkoj ekspediciji koja je namjeravala ispenjati vrh Nanga Parbat na pakistanskoj strani Himalaja i to preko do tada neispenjane stijene Rupal visoke 4500 metara. Ova „planina ubojica“ i ovog je puta uzela žrtvu, a to je bio baš Messnerov brat Gunther. Frapantna priča govori o tragediji koja je posljedica nesporazuma: mladi Reinhold Messner krenuo je u noći sam na vrh te ispalio plavu raketu kao znak da se vrijeme pogoršava i da nitko ne ide za njim: ispalo je da su obje rakete koje je imao bile crvene, te su iz zadnjeg logora krenuli na uspon, među prvima njegov brat Gunther. Spuštali su se na drugu stranu planine, te proživjeli pakao u ledenim noćima, snježnim mećavama i brojnim lavinama. Jedna od tih lavina zatrpala je Gunthera čije tijelo nikada nije nađeno, a krajnje iscrpljeni Reinhold Messner spustio se do naselja u dolini Diamir. Ljudi koji su ga spasili nisu vjerovali da je sišao s vrha jer su smatrali da to nije moguće, stoga je prečenje Nanga Parbata braće Messner zabilježeno kao prvo u povijesti. Svakako preporučamo ovu knjigu  – osim nje, Messner je napisao još 80 knjiga, a u Dolomitima u dvorcu na vrhu Monte Rite ima svoj vlastiti planinarski muzej.

Nejc Zaplotnik – Put

Mladi slovenski alpinist Nejc Zaplotnik jedan je od najvećih alpinista s ovih prostora te jedan od najvećih sportaša bivše Jugoslavije do današnjeg dana! Njegova karizmatična osobnost nikoga nije ostavljala ravnodušnim, a za to nije dovoljno imati čitav niz uspona u domaćim i inozemnim planinama. Nejc je oduševljavao ljude svojom izravnošću i iskrenošću, a svojoj jedinoj knjizi „Put“ (slov. Pot) opisuje svoje planinarske i alpinističke početke, zacrtani put kojeg su mu odredile slovenske planine, te filozofska gledišta na planinarstvo i ekspedicionizam. Sudjelovao je u prvim jugoslavenskim himalajskim ekspedicijama, u ona sada već davna romantična vremena kada nije bilo mobitela i interneta, a svoje izvještaje za dnevne listove tipkao je u baznom logoru na pisaćoj mašini. Te famozne 1979. godine ispenjao je Mount Everest u, kako kroničari kažu, ekspediciji svih ekspedicija. Na veliku žalost svoj život skončao je tri godine kasnije, 1982. pod vrhom Manaslu (8156 m) u lavini koja je zadesila njega, Hrvate Antu Bućana i Srećka Gregova, te dvojicu Šerpa.  Srećko Gregov preživio je udes, a nejc i Ante su poginuli. Samo nekoliko dana ranije Nejc je u baznom logoru proslavio svoj 31. rođendan! Podno planine podignut im je spomenik, a dvije godine kasnije njihovi su prijatelji ispenjali Manaslu u spomen na njih dvojica. Nejcova knjiga „Put“ inspirirala je tisuće ljudi koji su svoju sreću pronašli u planinarstvu, a najljepše rečenica je poznati motivacijski citat „Tko traži cilj i dosegne ga, ostat će prazan – a onaj tko nađe put, zauvijek će nositi cilj u srcu!“

Darko Berljak – više od Everesta

Hrvatski alpinist i dugogodišnji tajnik, a trenutno predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza Darko Berljak jedan je od najiskusnijih hrvatskih himalajaca. Tibet i Nepal posjetio je 40 puta, a vodio je čak 16 himalajskih ekspedicija, od toga tri na najviši vrh svijeta Mount Everest. Dvije najpoznatije ekspedicije vodio je 2007. i 2009. godine: bile su to prve hrvatske ženske ekspedicije koje su se u ponešto izmijenjenom sastavu popele na dva osamtisućnjaka. Najprije 2007. godine na Cho Oyu (8201 m), a potom i na Everest 2009. godine. U oba puta ženska himalajska ekspedicija proglašena je za sportski sastav godine po izboru Sportskih novosti, dok će uspon na Everest ostati zabilježen po brojnim detaljima, između ostalog i da su sestre Darija i Iris Bostjančić postale prve sestre koje su se uspele na Mount Everest (8848 m). Devedesetih je Berljak vodio ekspediciju na Everest u sklopu koje su dva Slovenca uspješno stupila na vrh, dok je Hrvat Darko Petrin morao odustati od vrha kako bi spasio život slijepom Nijemcu. U brojnim putovanjima u Nepal, Berljak je stekao mnogo veza i prijatelja koji su mu olakšali organizaciju narednih ekspedicija, te čak dolazili u Hrvatsku na ljetovanja. Svoja interesantna zapažanja britkim i pitkim rečenicama ispunio je čak četiri knjige: Dodiri neba, Ključevi neba, Više od Everesta i Nebo puno Himalaje. Preporučujemo knjigu Više od Everesta jer sjajno opisuje što znači popeti se na najviši vrh svijeta i koje je žrtve potrebno podnijeti: upravo zato jer se u suvremeno doba komercijalizacije ekspedicionizma sve više govori o tome kako je „Everest lagan zalogaj i popeti se može baš svatko“. Prvo se popnite gore čitajući Berljakovu sjajnu knjigu, a onda probajte otići gore sami!

Bernadette McDonald – Biografija Tomaža Humara

Tomaž Humar osebujni je alpinist nove generacije koji je ostao zapamćen po svom osmijehu, iskrenošću, emotivnosti, drskosti i zadivljujućim solo usponima koji graniče između hrabrosti i ludila.  Bernadette McDonald dvije je godine surađivala s Humarom na biografiji koja se ubraja među čitanije u svjetskoj alpinističkoj literaturi. Teško je reći što je u njegovom životu veće čudo: mnogobrojni uspješni ludi usponi, teško stradanje kada je pao gradeći vlastitu kuću u Kamniku, ili pak vratolomno suludo spašavanje iz stijene Rupal Nanga Parbata. Njegovi potezi i drski istupi često su izazivali buru u alpinističkim krugovima: s mnogima se uspio posvađati, mnogi su mu zamjerali teške riječi te čak omalovažavali njegove solo uspone. Bio je fanatik koji je svaki trenutak u životu živio za alpinizam i svoje zacrtane ciljeve. Jedan je od prvih na području bivše Jugoslavije koji su počeli održavati brojna putopisna i motivacijska predavanja kojima se eksponirao i zarađivao dodatni novac, te je prvi na svijetu koji je kamerom na kacigi uživo snimao svoje uspone koje je publika mogla pratiti preko interneta kao da gleda klasičnu nogometnu utakmicu: na taj način alpinizam je ušao i dnevne boravke svjetske javnosti prvi put u povijesti. Lucidan i energičan, bio je vrlo zanimljiv sugovornik, te je svojim osmijehom i riječima opčinio mnoge: uvijek je zvučao logično i mudro, a njegova biografija vrvi brojnim prekrasni rečenicama u kojima opisuje svoje najdublje osjećaje spram planina, svijeta, obitelji i alpinizma uopće. Kada se našao u bezizlaznoj situaciji u stijeni Rupal na 6300 metara visine, mnogi iz alpinističke javnosti smatrali su da ga ne treba spašavati jer na taj način alpinizam gubi draž, te su smatrali da ga treba prepustiti sudbini koja nije izgledala obećavajuće. Pakistanski piloti riskirali su živote kako bi ga spasili helikopterom, a on je nakon iskrcavanja pao na koljena, zaplakao i poput djeteta rekao „Samo sam se htio penjati!“. Poginuo je 2009. godine u Nepalu na planini Langtang Lirung.

Tine Mihelić – Klic gora

Tine Mihelić osebujna je ličnost koja u sebi objedinjuje planinarstvo i alpinizam, istraživački duh, autora brojnih planinarskih i alpinističkih vodiča, te violinista ljubljanskog filharmonijskog orkestra. U svojoj zanimljivoj knjizi Klic gora (Zov planina) opisuje početke planinarstva u Sloveniji, te prve alpinističke uspone na Triglavu. Bilo je to romantično vrijeme kada su se alpinizmom bavili pojedinci i ljudi nisu masovno hodočastili na Triglav i ostale velikane Julijskih i Kamniških Alpi, a sami alpinisti bili su nerijetko siromašni. U pothvate se išlo sam improviziranom opremom, hrane nije bilo mnogo na izbor (crni kruh, sir i malo pršuta), a spavalo se pod stablima u šatorskom krilu jer rijetki su si mogli priuštiti noćenje u planinarskim domovima. Što je postajao stariji, tako se mijenjala i scena u planinarstvu i alpinizmu. Ostao je vjeran sebi, neutaživi romantik koji je s velikom ljubavlju koja se očitava u svakoj riječi i rečenici pisao o planinama koje je pohodio i smjerovima koje je ispenjao. Alpinizam je za njega bio poezija, a u vrijeme masovnog planinarstva gorljivo je tražio kutke gdje još uvijek može naći planinski mir i društvo kozoroga. Pronašli su ga mrtvog na polici Stene, bio je u sjedećem položaju i spokojnog, nasmiješenog lica je otvorenih očiju gledao svoje Julijske Alpe. Ostao je zapamćen po mnogim alpinističkim prvenstvenim usponima i teškim ponavljanjima, ali njegove riječi koje su inspirirale tisuće njegova su najvrjednija ostavština. Ako se želite zaljubiti u planinarstvo, svakako pročitajte ovu knjigu!