Biciklom na Sljeme: Filip nam otkrio izgleda li teže nego što jest

Biciklom na Sljeme: Filip nam otkrio izgleda li teže nego što jest

Zoran Stupar
Zoran Stupar
1 min
prije 2 t

Većina nas koji se nikad nismo uspeli biciklom na Sljeme s divljenjem u prolazu po cesti gleda one koji se odluče na takav pothvat. Koji uopće ne izgleda lagano. Kako im to uspijeva? Koliko treba biti jak i izdržljiv?

Filip Laješić (27) jedan je od onih koji se sa svojim ljubimcem na dva kotača popeo na Sljeme, a ovih dana planira još jedan uspon.

Prvi put biciklom do vrha

‘Jedne sunčane nedjelje odlučio sam se malo počastiti brdskim bicikliranjem. Dugo vremena sam gledao na odlazak na Sljeme kao pothvat, a zapravo sve što je potrebno je volja za odlaskom i naravno bicikl’, priča naš sugovornik.

Prvo što smo ga upitali jest – koliko je to fizički naporno?

‘Zavisi od osobe do osobe, no u globalu svi mogu izdržati odlazak gore, ako ne po stazama, onda po cesti’, odgovara.

A koliko se čovjek mora pripremati za to?

‘Ako ste slični meni, onda puno. I to zbog previše razmišljanja. Gotovo svaki put kada trebam ići negdje ne mogu se otresti straha i pomisli: ‘A što ako se dogodi ovo ili ono?’ Previše razmišljanja stvara probleme. Stvari se lako srede u hodu, a ako i ne, niste daleko od doma. Ovo bi više bila psihička priprema. Fizička priprema je nešto posve drugo. Ukoliko ste u formi, odlazak na Sljeme nije toliki pothvat, ali će vas sigurno boljeti nešto nakon svega – stražnjica, noge, leđa ili sve zajedno’, priča Filip.

Odustati ili ne?

Tijekom prvog uspona i sam se nekoliko puta zapitao jedno pitanje: odustati ili ne?

‘To je pitanje koje ćeš se pitati barem jednom prilikom uspona. Loš dan, naporan šef ili jednostavno pad energije, mogu okrenuti lijep dan bicikliranja u najveću noćnu moru. Ako shvatimo da na to ne možemo utjecati, osim možda na pad energije energetskim pločicama, možemo se vratiti ljepoti i jednostavnosti uspona. Pogled je uvijek ljepši nakon napornog uspona, tako da – keep on going!’

Prema gore se, kaže nam, najčešće vozi u najslabijoj brzini, često i hoda uz bicikl. Ali to ne umanjuje vrijednost uspona. ‘Tijelo će vam biti zahvalno, iako tijekom uspona sugerira da nije baš sretno’, tvrdi Filip.

Dolazak na vrh je samo polovica puta, no, prema njegovom mišljenju, najljepši dio puta.

‘Nakon uspona, kada se baci pogled na Zagreb ili Zagorje, biciklista preplavljuje osjećaj sreće i adrenalina. A onda, nakon fine kavice, vrijeme je da se okrene novim vrhovima i usponima’, zaključuje Filip.

A mi bismo dodali – nakon što se odradi lakši dio pothvata i spusti u podnožje Zagrebačke gore.