BILOGORA – NI NA NEBU NI NA ZEMLJI

BILOGORA – NI NA NEBU NI NA ZEMLJI

Daleko ti oko seže kada pogledaš podravsku ravnicu. Ne kaže uzalud pjesma „Ja sam junak iz doline, iz te ravne Podravine…“. Ali odjednom – brdo! Uzdiže se na horizontu, ali podsjeća na dijete koje želi dosegnuti šalter, no ne može jer je previsoko na zidu. Kao da želi dohvatiti oblake koji nebom plove iznad nje, Bilogora se propinje, ali njen maksimum je skromnih 309 metara. Zaustavljenu u nekom čudnom položaju, ni na nebu ni na zemlji, ona je stoljećima vrlo važno mjesto za kulturu Podravine. Između ostalog, kolijevka podravskog planinarstva!
Matej Perkov
Matej Perkov
5 min
prije 7 m

Simbioza grada i bregi

Koprivnica se smjestila u dolini uz obalu istoimene rječice, dok klinci u školi uče da se u širim razmjerima nalazi između Drave i Bilogore. Prema jugoistoku se proteže Podravska magistrala koja je smještena ispod planine, omogućavajući putnicima da se iz brojnih sela upute zavojitim cesticama u labirint brežuljaka gdje mnogi Podravci imaju svoje kleti i gorice. Imati klet ili vikendicu na Bilogori mnogim je Koprivničancima  mogućnost za odmor u oazi mira, kada se od napornog radnog tjedna nerijetko opuštaju i fizički, radeći na „gruntu“.

Detalj na bilogorskim stazama

Još u vrijeme turskih osvajanja na obroncima Bilogore nalazila se utvrda Kamengrad koja je služila obrani grada, izgrađena u 14. stoljeću na brežuljku znanom kao Zakleti breg. Podno njega razvilo se veliko naselje, danas poznato kao koprivnički kvart Starigrad. S druge strane ove male gore nalazi se Bjelovar, čiji se stanovnici regionalno svrstavaju kao „Bilogorci“, te imaju veoma specifičan naglasak.

PRC

Kratica PRC mnogima izaziva osmijeh na licu jer neodoljivo podsjeća na izvedenicu nečeg što baš i nije pristojno, ali riječ je o kratici koja znači „Podravkin rekreacijski centar“. Odavna je PRC bio omiljeno izletište Koprivničanaca, s restoranima „Štagelj“ i „Podravska klet“ koji su se nalazili u samom vrhu hrvatskog ugostiteljstva i ugošćavali brojne renomirane ličnosti iz javnog života, od političara do sportaša i umjetnika.

PRC - restoran Podravska klet

PRC je bio poznat po dva elementa: prvi je najveći drveni vidikovac u Hrvatskoj izgrađen na strmom brežuljku iznad restorana Podravska klet, nažalost urušen zbog neodržavanja i nekoliko udara gromova. Drugi također nestali element podnog tog vidikovca bila je skijaška staza, danas obrasla u šikaru. Stariji Koprivničanci rado će se prisjetiti divnih slobodnih zimskih popodneva i vikenda kada je ovdje radila i jedna „vučnica“, a stotine skijaša i sanjkaša jurili su snježnom padinom. Skijaški sport doživio je promociju na bilogorskim bregima između dva svjetska rata, kada su se ovdje održavala i skijaška natjecanja. Inatni Podravci su tako usred Panonske nizine skijali te rekreacijski uživali u snijegu kojeg danas gotovo da nema u ovim krajevima.

Kamenitovac

Na bjelovarskoj strani Bilogore, 10-ak km od grada nalazi se Kamenitovac, popularno izletište s planinarskim domom. Ovo prekrasno kameno zdanje već desetljećima je poznato kao okupljalište planinara u proljeće, kada se u sklopu mafinestacije „Proljeće na Bilogori“ ovdje organizira obilazak planinarske kružne staze za što je potrebno oko četiri sata laganog hoda.

Kamenitovac iznad Bjelovara

Ova kružna staza prolazi prekrasnom šumom i pitoresknim zapuštenim selima u kojima vrijeme kao da je stalo. Tek će vas poneka bakica pitati „Sinek, a kam to idete?“, ne shvaćajući planinarsko „landranje“ iz rekreacijskih pobuda. Bjelovar je također, kao i Koprivnica, grad bogate planinarske tradicije. Za posjet Papuku, Kalniku ili Alpama potrebno je upaliti auto i vozikati se prema istoku ili prema zapadu, no i Bilogora je ovdje jedan dragi brežuljak koji je itekako dovoljan za kondicijski trening. Uzgred rečeno, i lokalno planinarsko društvo ponosno nosi naziv – Bilogora.

Koprivnički planinarski put

Ova planinarska trasa otvorena je davne 1976. godine, a duga je gotovo 40 kilometara i za njen obilazak potrebno je oko 8 sati hoda. Ova obilaznica mnogo znači za razvoj turizma u koprivničkom kraju, ali i popularizaciju planinarstva kao oblika rekreacija kojeg su građani svesrdno prihvatili! Trasa započinje u rudarskom selu Glogovac, te prolazi pored starih kopova i lagano se uspinje šumskim putem. Nemojte se iznenaditi ako ovdje sretnete srne ili neku drugu divljač, ovdje ih ima mnogo! Do Stankovog vrha, najvišeg vrha Bilogore (309 m) koji je nekada nosio naziv Ivinin vrh. Autor ovih redaka posebno je vezan uz ovu malu planinu i ovaj vrh jer upravo to mu je bio prvi planinarski izlet.

Podravina kada pogledaš u nebo

Podno Stankovog vrha, na oko 30 minuta šetnje nalazi se novouređena kuća na Aninom vrhu, prekrasno zdanje oko kojeg su se svojski potrudile sve generacije koprivničkog HPD Bilo. Upravo u režiji koprivničkih planinara ovdje se već dugi niz godina održava tradicionalna kestenijada na kojoj gostuju planinari i prijatelji iz cijele Hrvatske. Kada stazom nastavite na zapad doći ćete na već spomenuti PRC, a zatim vas ruta spušta u Koprivnicu, te opet dva kilometra dalje podiže na obronke Kalnika. Čarolija ove staze je upravo ta da objedinjuje oba značajna brega „Podravine i prigorja“, a završava u Subotici pored Koprivnice. Možda je nekom tko ovdje živi cijeli život neobično čuti pojmove „planinarenje“ ili „planinarska staza“ i to povezivati sa zavičajem u kojem obitava, ali kada krenete planinariti Podravinom, dobit ćete potpuno drugačiju percepciju prostora.

Gorice

Kada su željni osame, terapije i razonode, Podravci odlaze u gorice. Ondje je njihova oaza mira, a vrijedne ruke marljivih Podravaca „štucaju“ i okopavaju trsje kako bi krajem ljeta što obilnije rodilo. Svaki „grunt“ (zemljište koje se obrađuje) ima i svoju kućicu s podrumom koja se naziva „klet“. Nekada su se kleti gradile od hrastova drveta, pletera i blata, dok su krovovi bili od slame. Takva autentična arhitektonska baština više ne postoji, a već desetljećima grade se kleti i vikendice od cigle i betona. Još uvijek maštoviti gazde uređuju svoju klet i okućnicu u nastojanju da joj daju čim više „starog štiha, kak je negda bilo“.

Stara podravska arhitektura

Sve češće umjesto drvenih bačvi podrume ukrašavaju srebrnkaste od inoksa, a fin miris mošta nakon berbe ispunjava dušu domaćinu jer tog trenutka postaje svjestan da je njegov cjelogodišnji trud urodio plodom i kvalitetom. Klet nije pojam samo za kućicu u kojoj se drži alat i bašve s vinom, već je i sinonim za druženje koje je opisao i naš pjesnik Fran Galović u zbirci „Z mojih bregov“. Ovdje se spominje i kult „međaša“, odnosno susjeda u goricama čiji je cilj oduvijek bio održavati dobre odnose, uz uzajamno poštivanje „međe“. Berba grožđa posebna je svetkovina koja ima i svoje protokole: žene su najčešće zadužene za kuhanje za radnike kao i za samu berbu grožđa, pri čemu rado pomažu i djeca. Snažniji muškarci nose kante (pute) pune grožđa kroz redove uzbrdo do kleti, a „putare“ dočekuju mudraci zaduženi za prešanje. Slatkast miris grožđa ispunjava podrum, mošt lagano curi u kante koje se prelijevaju u bačve, a gazda sve ima na oku uz „Kupicu“ u ruci i mljacka uz konstataciju, „Dobo je, dobro…“. U cijelu paradu uključeno je i pečenje kestenja na velikoj logorskoj vatri, strada i poneki odojak, a „berba“ se zna produljiti do sitnih sati dok se veselo društvo ne raziđe kućama.

Piramida kod Glogovca

Tajanstvena piramida

Ako piramide postoje u Egiptu, Srednjoj Americi i uopće diljem svijeta, zaista ne bi bilo u redu da ih Podravci nemaju. Podravska piramida nalazi se iznad Glogovca, na makadamskoj cesti koja vodi prema Stankovom vrhu. Riječ je o geodetskom stupu izgrađenom davne 1950. godine, a oko nje je nadograđeno drveno stubište kako bi se geodetski mjernici mogli popeti na vrh. Zarasla u gustu šumu golica maštu prolaznika zbog svog tajnovitog izgleda. Noću oko nje plešu šumske vile, diveći se ljudskom trudu i slaveći istodobno prekrasnu Bilogoru koju s njima dijele!