Intervju: Fitness trenerica Maja Kozina, autorica projekta „Super Fit Mama“

Intervju: Fitness trenerica Maja Kozina, autorica projekta „Super Fit Mama“

Trend vječne mladosti, ljepote i zdravog života mnogima je motiv za bavljenje fitnessom, te redovito vježbanje koje održava naše tijelo, hram u kojem živimo. Kažu da je teško biti uspješan ako uz tebe nije trener, „coach“ koji ti pomaže da prevladaš prepreke, motivira te i usmjerava na putu prema konačnom cilju. Je li važan cilj ili također i put, kako je raditi s ljudima i pomagati im da postignu svoje snove – o tome nam priča Maja Kozina, simpatična trenerica iz Pule!
Matej Perkov
Matej Perkov
10 min
prije 1 m

Koliko dugo se baviš fitnessoom i od čega se sastoji projekt „Super Fit Mama“ ?

Fitness je jako širok pojam tako da se ljubav prema fitnessu, odnosno tjelovježbi javila već u djetinjstvu kada sam shvatila da potpuno drugačije gledam na ljudsko tijelo, da razumijem pokrete i da sam jako znatiželjna o istome. Na 4. godini Kineziološkog fakulteta usmjerila sam se na fitness i započela svoju priču. Krenula sam sa grupnim trenizima, potom radom u teretani i na kraju sam se specijalizirala samo za mame. Naziv “Super Fit Mama” došao je iz moje želje da pokažem ženama da se i nakon poroda mogu osjećati i izgledati ne samo kao u 20-tim godinama, već i puno bolje! U prošlosti su postojale mnoge predrasude prema teretani i prva slika u glavi bila bi nabildani muškarac. U današnje vrijeme to se promijenilo i žene tek sada shvaćaju da najbolje mogu oblikovati tijelo u teretani.

Koji su bili osnovni motivi da počneš raditi na sebi –  jesi li dosegla ciljeve koje si postavila i možeš li reći da si dobila i više od očekivanog?

Zbog dosta loše obiteljske financijske situacije u djetinjstvu nisam imala priliku trenirati neki sport i samim time pokazati svoj talent na natjecanju. Samim time izgarala sam od želje da se jednog dana kada se pruži prilika okušam u nekom sportu. Lani sam imala prilike sudjelovati na 3 bikini fitness natjecanja. Moje prvo natjecanje bilo je u Makedoniji i tamo sam osvojila visoko 4. mjesto od nas 12 s time da sam ja bila jedina natjecateljica koja je prvi put izašla na natjecanje, na što sam bila jako ponosna obzirom sam imala veliku tremu. Išla sam bez očekivanja jer me tako trenerica učila, ali bila sam oduševljena i presretna osvojenim jer znam koliko sam se trudila! Na slijedećem natjecanju u Sloveniji sam shvatila do čega su me doveli upornost, vjera, odricanje i trud. Doveli su me do visokog prvog mjesta u svojoj kategoriji nakon čega sam proglašena i ukupnom pobjednicom cijelog natjecanja i otišla sam kući s dva pehara koji sada krase moje police! Na zadnjem natjecanju u Češkoj bila sam ponovo 4. i opet sam bila prezadovoljna jer je bila najjača konkurencija do tad uzevši u obzir moja prethodna natjecanja.

“Srce mi luđački udara, popravljam bikini i osjećam onu navalu adrenalina. 6 mjeseci treninga, odricanja, rada u glavi, upornosti, suza je iza mene i svi reflektori zasjat će u moje tijelo. Prozivaju moje ime i s ponosom koračam na pozornicu. Osmijeh mi se razvlači od uha do uha jer sam presretna, jer se osjećam tako JA. Prvi put imam priliku pokazati na čemu sam radila. Prvi put mogu dokazati da su se prevarili svi oni koji su mislili kako neću uspjeti. Kretnje su mi elegantne, a glava je visoko u nebu jer tamo treba i biti…”, samo su neke od mojih misli pri izlasku na binu.

Na tom putu pomagala je i Dora Adanić, naša višestruka bikini fitness prvakinja i poznata trenerica? Dora je sve samo ne obična trenerica. Jednostavno univerzum spoji dvije osobe. Ja sam preko nekoliko osoba došla do Dore i ona me provela kroz svijet natjecanja, kroz svijet odnosa natjecatelja, kroz svijet odricanja, upornosti, nerazumijevanja od strane obitelji i prijatelja. Ona je uz to jedna posebna osoba, dobra osoba puna empatije kojoj je cilj da ti budeš što bolji. Osobe poput nje danas su rijetkost i definitivno je obilježila jedan dio mojeg života.

Koliko dugo radiš kao trenerica, imaš li svoj studio i tko su tvoji klijenti?

 Posao trenerice radim od 4. godine faksa i to je sada ukupno 5 godina. Na tom putu tražila sam svog “idealnog klijenta.” Okušala sam se u poslu sa svim dobnim skupinama, a to znači da sam radila kao trenerica juda i sportske gimnastike djeci od 6-10 godina, djevojkama na fakultetima, odraslima i na kraju starijima od 55 godina. Na kraju sam se odlučila posvetiti samo majkama nakon poroda. Nakon poroda pomažem im uz prehranu i moje treninge oblikovati tijelo bolje no ikada. Premda to zvuči na početku nemoguće, shvate da moje riječi postaju realnost. Trenutno nemam svoj studio. U Puli postoji Predrag, odlična osoba koja mi dopušta da koristim njegovu teretanu pod nazivom Pro gym i tamo odrađujem svoje treninge.

Što ljudi koje treniraš najviše žele i koje su najčešće prepreke koje na tom putu kao trenerica prepoznaješ?

Mame koje treniram žele se ponovo osjećati dobro u svom tijelu. Nakon što prođe par mjeseci od poroda svaka mama shvati da pod hitno mora početi trenirati da se osjeća bolje i da se konačno svi ti uspavani mišići ponovo probude. Tijelo je stvoreno za kretanje i zato kod ne-treniranja dolazi do atrofije mišića. Neki mišići počinju jače raditi, dok drugi rade slabije i to rezultira disbalansom u tijelu i počinjemo osjećati bolove, tromost tijela i manjak energije. Zbog toga trening snage stavljam kao prioritet. A potom idu aerobne aktivnosti poput vožnje bicikla, brze šetnje, plivanja i slično. Prepreka je vrijeme, odnosno organizacija. Kladim se da svaka mama u danu može pronaći sat vremena za sebe. Svjesna sam toga da je organizirati cijelu obitelj teško, ali samo je na kraju bitna želja i volja.

Što je najljepše u poslu trenerice? Vidio sam da primaš mnogo zahvalnih poruka svojih klijentica!

Ovo što radim je poziv, a ne posao. Kod “svojih mama” ja sam onaj okidač za promjenu u njihovim životima. U današnje vrijeme mnogo je trenera, ali samo oni koji razumiju druge mogu im pomoći. Lako je skinuti neki trening s interneta i odraditi ga, zar ne?! Ali moja misija je da mame taj trening zavole. Kada netko spomene trening u teretani, većina zamišlja isto. Puno znoja, teškog rada i odricanja. Ja im pokazujem da bolovi koji su prouzrokovani manjkom kretanja u teretani nestaju i da je vježbanje nešto što se želi, a ne mora! Pokazujem im drugačiji način gledanja na hranu i izrađujem im program prehrane u kojem mogu jesti sve u pravim kombinacijama i količinama pa iako im na početku zvuči nevjerojatno s vremenom shvate da jedu i veće količine hrane nego su prije jeli, a ne debljaju se nego naprotiv. Grade svoje tijelo na način koji žele dok jedu zdravo i kvalitetno. Hrana je gorivo i  utječe na hormone, na energiju, na doživljavanje drugih oko sebe… Svaka mama je individua i svaka ima svoje probleme s kojima se susreće, a ja im pomažem da riješe problem s bolovima, nepotrebnim prejedanjem, strahom od hrane da se ne udebljaju, s izbacivanjem energije, s organizacijom prehrane tokom dana, sa znanjem oko treninga i šta baš njima treba vezano uz trening. Nakon toga sve im postaje jasnije. One su izložene istinitim, kao i lažnim informacijama na portalima i više ne znaju što je ispravno. Ja im to sve pojednostavim i kažem što im stvarno treba – a to rezultira njihovim zahvalama.

Da li vježbati i uopće ufurati se u pojam „raditi na sebi“ u fitness smislu znači samo mijenjati tijelo, ili je to nešto više?

To je nešto puno više! Živjeti život u kojem ti je trening nešto što istinski voliš je stil života. Samo 3 h tjedno treninga snage mijenja naš pogled na svijet. Svatko će to doživjeti na drugačiji način, ali ja ću prikazati na svoj. Vježbanjem utječem na to da me ništa ne boli, da sam fleksibilna, da sam jaka, da imam energije za sve aktivnosti tokom dana u koje se ubrajaju i kućanske obaveze. Odrađeni trening me motivira da pazim na prehranu. Time što pazim na prehranu osjećam se sjajno u svom tijelu i trošim u pola manje novca na hranu uspoređujući s drugima. Trening i prehrana rezultira time da nemam celulita, da je koža zategnuta i samim time mogu kupiti odjeću koja mi se sviđa birajući najmanji konfekcijski broj. Time dobivam i od bližnjih podršku i pohvalu. Time sam motivirana i za druge aktivnosti koje uključuju učenje jer samim time utječem na samopoštovanje i znam da mogu uspjeti u svakom cilju kojeg zacrtam. Jedan od postavljenih ciljeva za budućnost je i polaganje za nutricionista kako bi moja usluga bila još kompletnija. Isto tako zbog treninga imam snage za druženja s partnerom, bližnjima i prijateljima uživajući u svim situacijama.

Iako se smatra da je unutarnja ljepota važnija od vanjske koja je prolazna, možemo li govoriti o tome kako nam je ipak bitno da budemo lijepi, sebi i drugima? Smatraš li to nečim normalnim, ili primjećuješ da se u današnjem društvu to nekako stigmatizira?

Koliko god mi sebe uvjeravali da ljepota nije važna mislim da se varamo. Osobno vjerujem da žene s godinama postaju sve ljepše i ljepše. Od one djevojke s okruglim obrazima s vremenom žensko tijelo i lice dobivaju neku posebnu ljepotu. Ako to njegujemo, a pod time u ovom slučaju mislim na trening i prehranu onda možemo tu ljepotu i ponosno nositi. Mi svojom brigom o tijelu utječemo na svoje samopoštovanje. I sama sam radila diplomski rad na temu samopoštovanje kod žena prije i nakon bavljenja tjelesnom aktivnošću. Naravno, rezultati su bili kakvi sam i očekivala, a to je da su žene imale više samopoštovanja nakon što su se počele baviti nekim oblikom rekreacije. I sama vidim kod žena koje treniram kako se nakon nekog vremena proljepšaju. To vide i one same i njihove obitelji, prijatelji i poznanici. Možemo reći da samim bavljenjem nekim oblikom tjelesnog vježbanja dobijemo puno više benefita, a među njima je i sama ljepota.

Koje su najčešće isprike koje ljudi  pronalaze kako bi opravdali svoju fizičku zapuštenost, tj. izostanak rekreacijskog sporta u njihovim životima?

“Nemam vremena”. To je tako česta rečenica, ali stvar je u prioritetima i potom u organizaciji. Dan traje koliko traje i ne možemo utjecati na povećanje sati što znači da jedini način kako možemo utjecati je posložiti obaveze u danu prema potrebi. Možda u danu neke žene gube vrijeme listajući kataloge ili društvene mreže, a to vrijeme mogu efikasno iskoristiti za vježbanje. Osobno smatram da je najteže mijenjati svoje navike. Najteže je kročiti na onu prvu stepenicu i reći „od danas krećem“. I tada ne smijemo odustati jer krećemo sa stvaranjem nove navike! Isto tako često čujem rečenicu: ” A to je genetika. ” Nakon što im ja objasnim što zapravo znači genetika i koji tip tijela imaju postaje im jasno da je ipak hrana ta koja određuje izgled našeg tijela. Prepreka zna biti i razmišljanje i o novcu. Time zapravo razmišljamo želimo li uložiti u svoje zdravlje?! Možemo postepeno plaćati svaki mjesec svoje “zdravlje” trenirajući i potom se osjećati sjajno jer tada smo jačeg imuniteta i otporniji na sve bolesti, te ne moramo izostajat s posla i time gubiti dio prihoda. Ili nećemo trenirati i samim time povećavamo mogućnost pogoršanja zdravlja.

Mnoge od tvojih klijentica su majke kojima je cilj dovesti se u red nakon poroda. Ženi pretrpanoj obvezama i klincima nije lako pronaći vrijeme i motivaciju za vježbanje, kako se ophodiš s takvim klijenticama, na koji način ih potičeš?

Jako cijenim trud i vrijeme koje ulažem u sat treninga – ono s čime one moraju doći je motivacija i želja za vježbanjem. Tada se ja dajem 200 % osmišljavajući program treninga za njih, prehranu i  prilagođavam termin treninga kada njima najviše odgovara. Jako sam fleksibilna što se toga tiče i izlazim u susret ako se klinci razbole ili slično. Dodatno ih motiviram pomažući im slagati prehranu pomoću namirnica koje one više konzumiraju, dajem im recepte vezane za obroke koje primjenjuju na cijelu obitelj. Uz to im šaljem receptiće zdravih slastica tako da ako ih uhvati želja za slatkim manje “griješe”. Isto tako učim ih da nauče slušati svoje tijelo. Primjer toga je nadutost, a ona je rezultirana spojem namirnica koje njima ne odgovaraju. Moja najveća pobjeda je kada nauče što im je potrebno tijelu i kako će održavati tijelo vitkim uz 3 sata treninga tjedno. Tu sam uvijek za njih kada im je teško. Često imam neki challenge kao npr. tražim ih da izdrže mjesec dana bez slatkoga, nakon čega slijede i nagrade. One vole te male igrice jer ih to motivira!

Primjećuješ li povećanje trenda bavljenja rekreacijskim sportom među građanstvom posljednjih nekoliko godina, smatraš li i da je ovo restriktivno doba corone utjecalo na to da ljudi izađu van, otkriju prirodu, počnu raditi na sebi?

Definitivno se osjeti povećanje bavljenja sportom i mislim da su za to najzaslužnije društvene mreže. Došlo je do saznanja da je ipak trening snage kao prioritet na listi bavljenja nekom vrstom tjelesne aktivnosti. Više nije čudno vidjeti djevojke i žene u teretani kako dižu “željezo” jer je to ipak zdravlje. Utječemo na posturu tijela, na hormonalni balans, na prehranu, na motivaciju općenito u životu, na snagu, na želju, na volju, na odricanja, na saznanje pravih vrijednosti… Neki su vježbanje za vrijeme korone iskoristili da nadoknade onaj nedostatak vremena, a neki su sjeli na kauč i rekli si da će početi trenirati kada korona prođe. Ponovo se vraćamo na isto. Ako je osoba dovoljno motivirana za neki cilj u životu, ništa ga ne može zaustaviti na putu i obrnuto.

Naposljetku, što si ti dobila od sporta?

Mogu slobodno reći da mi je sport dao gotovo sve; od putovanja (svake godine sudjelujem u utrci “Wings for life” u Zadru, IFBB natjecanja i ostali eventi i seminari i sve vezano uz tjelovježbu) do upoznavanja novih ljudi, kolega i sportaša s kojima surađujem pa sve do izvora prihoda jer trenutno nemam drugi posao nego sam napokon profesionalizirala svoju ljubav prema sportu što je ispunjenje svih snova.  Sport donosi jako puno benefita, a neki od njih su upornost, prihvaćanje poraza, samostalnost, nesebično pomaganje drugima, timski duh, želja za uspjehom, motivacija, odricanje, nagrade… A ja sebe vidim u svemu navedenom i baš uživam u tome!