Izvještaj: 3. beogradski zimski noćni polumaraton

Izvještaj: 3. beogradski zimski noćni polumaraton

Vladimir Šimović
Vladimir Šimović
2 min
prije 6 m

Ove zime je trkačku sezonu Beograd otvorio s trećim po redu zimskim noćnim polumaratonom. Utrka se održala u subotu 08.02. te je u njoj sudjelovalo preko 800 trkača. S obzirom da se utrka održava točno dva tjedna prije splitskog maratona, odlučio sam ju iskoristiti za provjeru forme, a i kao izliku za još jednom posjetiti glavni grad Srbije, Beograd.

Ispravak prošlogodišnjih boljki

Ako vam sve ovo zvuči kao deja vu, onda je to zbog činjenice da sam i prošle godine posjetio ovu utrku i nažalost nisam bio oduševljen organizacijom. Ono što mogu svakako reći jest da je ove godine utrka dovedena na višu razinu i da se velika većina prošlogodišnjih boljki ispravila. Za one koji nisu upoznati, ovo je novija utrka, te se ne radi o beogradskom (polu)maratonu koji se održava krajem travnja. Razliku između te dvije utrke je svakako spoznala prijateljica koja je išla trčati sa mnom, kad je pri kupljenju startnog broja shvatila da je uplatila krivu utrku te da bi svoju polumaratonsku formu trebala tempirati za travanj.

Ove godine je utrka promijenila lokaciju, te se trčalo po južnoj obali ušća Dunava i Save što je prikladnija trasa, prvenstveno jer je bitno bolje osvijetljena od prošlogodišnje. Osim jednog kratkog prijelaza od 30 metara preko trave, staza je cijelom dužinom asfaltirana te je ravna (Strava tvrdi da sam u 21 kilometar skupio punih 12 metara elevacije). Trče se tri istovjetna kruga, pa trčanje može postati malo monotono, pogotovo jer se u oba smjera trči po istoj stazi, a trkače koji trče u dva različita smjera razdvaja samo upute organizatora da se „drže lijevo“. Sam organizator se potrudio da zabavi trkače, pa tako utrka počinje sa već tradicionalnom bakljadom i manjim vatrometom, a cijelo vrijeme DJ zabavlja trkače i njihovo društvo u startnoj/ciljnoj ravnini. Treba spomenuti da se osim polumaratona u tri kruga, mogla trčati i utrka dužine 7 kilometara (dakle jedan krug) koja je bila popularna među početnicima u trčanju ili trkačima koji trče kraće staze.

Kolektivni zanos za dobar rezultat

Moje iskustvo je bilo zanimljivo. Kao povratnik u trkački trening, kojeg sam morao pauzirati zbog ozljede koljena (cijelu godinu trčim ultre i onda se ozlijedim na piciginu!!!), meni je bio cilj uživati u lako odrađenoj dužini, s nekim okvirnim vremenom finiširanja nakon 1:40h. Razveselilo me što sam na startu utrke primijetio pacera na 1:40 što je značilo da će tempo odrediti netko umjesto mene, a da ću ja moći staviti mozak na pašu i u potpunosti se isključiti. Što se desilo s tim planom, teško mi je objasniti. Malo početne euforije zbog starta prve utrke nakon dugo vremena, malo kolektivnog zanosa i vrlo brzo sam došao do zaključka da se osjećam jako dobro i da ne vidim razloga zašto ne ubrzati. Interesantno je kako na dan utrke neke stvari sjednu na svoj mjesto.

Pri kraju sam se morao još i podsjećati da sam tu samo da bih napravio trening i da ne se ne bi trebalo apsolutno razbiti. Zadovoljan stižem u cilj za nešto manje od sat  pol i osvajam solidno 25. mjesto od 500 i nešto kolega finišera. Odlično vrijeme i još bolje opravdanje za enormnu količinu dobre hrane i pive koju sam samozadovoljno utrpavao u sebe cijeli vikend.

Za razliku od prošle godine, kada zbog određenih propusta to svakako nisam mogao, ove godine mogu svakako svima preporučiti da posjete ovu utrku. Utrka je rano u sezoni pa ju možete iskoristiti za provjeru forme ili samo kao lijepu priliku za posjetit Beograd i otrčati polumaratonsku dužinu u vašim pripremama za neku drugu utrku. Što god bila vaša motivacija, vjerujem da vas utrka neće razočarati. A organizatorima bih zahvalio na dobro organiziranoj trci, ali bih i savjetovao da iskoriste činjenicu da se utrka održava u subotu navečer, u Beogradu. Kuhano vino nakon utrke je bila odlična ideja, ali još bolja bi bila neki after party za trkače. Vjerujem da bi tako privukli još ljudi koji žele spojiti ugodno s korisnim.