Izvještaj: Kako sam uspješno savladao Everesting izazov

Izvještaj: Kako sam uspješno savladao Everesting izazov

“FIENDISHLY SIMPLE, YET BRUTALLY HARD. EVERESTING IS THE MOST DIFFICULT CLIMBING CHALLENGE'' - citat je koji stoji na službenoj web stranici
Saša Jeftinić
Saša Jeftinić
3 min
prije 3 m

Za ovaj izazov sam čuo još prije par godina no tek prošle godine sam ozbiljno počeo planirati svoj pokušaj. 

Koncept Everestinga je vrlo jednostavan, a glasi: Odaberi uspon, ponavljaj istu vožnju dok ne popneš 8848 metara koliko iznosi veličina najvišeg vrha svijeta – Mt. Everesta.

Možda za laike koji ne voze bicikl ovo ništa ne znači, ali ako spomenemo da npr. vožnja od centra Zagreba do vrha Medvednice iznosi otprilike oko 800 metara vertikalne razlike, onda će biti jasnije svima o kakvoj težini izazova je riječ. 

Ako me pitate zašto, moj odgovor je vrlo jednostavan; brdski sam biciklist u grani ”cross country-a” koji voli izazove, a kojem uzbrdice nisu strane i dapače, volim uzbrdice. Testiranje vlastitih mentalnih i fizičkih granica me izuzetno privlači pa sam si za ovu godinu zadao odraditi par izazova od kojih je prvi ”single Everesting”. 

Pripreme za ovo su trajale spontano dugi niz godina bavljenja biciklizmom i dok nisam čuo za Everesting no ipak ciljane pripreme sam odradio već tijekom zime 2018. na 2019. godinu. Pripreme su se odvijale uglavnom na mojim lokalnim uzbrdicama iznad Daruvara (prema Petrovom Vrhu) na vrlo strmim usponima gdje sam na kratkim udaljenostima nakupljao između dvije i tri tisuće metara elevacije.

Nekoliko sličnih vožnji sam odradio tijekom proljeća na Medvednici od kojih je jedna vožnja bila do preko 4000 metra elevacije.

Uglavnom sam sve pripreme odrađivao na MTB biciklu marke BTWIN (model Rockrider 960) jer sam na istom planirao odraditi Everesting. Ovaj izazov je uspjelo odraditi svega 5 ljudi u Hrvatskoj, a upitno je koliko je njih uopće pokušalo. Ipak, službeno je 3500 ljudi u svijetu uspjelo obaviti isti izazov. 

Više detalja o tome tko je i gdje penjao možete pronaći na sljedećem linku:

https://everesting.cc/hall-of-fame/#/

Prvotno sam planirao raditi ponavljanja na Medvednici sa sjeverne strane no sredinom lipnja sam se ipak predomislio i to nakon što sam bio na biciklističkom izletu s prijateljima iz Daruvara. Zaputili smo se prvi put novom cestom do planinarskog doma Jankovac u srcu Parka prirode Papuk. 

Dojmila mi se dionica, priroda, a bilo bi šteta da izazov ne odradim baš ovdje, na Papuku, na podneblju odakle potječem. 

Nakon što sam konačno odredio lokaciju, bio je red da odredim i termin. 13. srpnja, datum koji je bio rezerviran za pokušaj Everestinga. Premda je cijeli tjedan vremenska prognoza bila loša za taj datum, ipak sam bio jako odlučan voziti bez obzira na vrijeme.

Plan je bio vrlo jednostavan, kao što piše i u početku ovog članka no zadatak je ipak bio zahtjevan te sam se, moram priznati, ipak pribojavao ovog izazova. 

Moj duuugi dan na biciklu je počeo rano, u 5 ujutro. Nakon buđenja i doručka zaputio sam se autom do Slatinskog Drenovca, mjestašce podno brda koje sam odabrao. Nakon sat vremena puta raspakirao sam se i startao s vožnjom u 7:20 ujutro. 

Dan je počeo zaista super, iznad očekivanja jer je vrijeme bilo suprotno od onoga što sam gledao u pognozama danima ranije. Uz ugodnih 17 stupnjeva sa sunčevim zrakama koje su prodirale kroz gustu šumu na cestu kojom sam krenuo u prvi interval.

Inače, uspon je dug otprilike 4,5 kilometara sa povećanjem nadmorske visine oko 320 metara (prosječan nagib 7%).

Prvih 5 sati sam penjao po suhom i djelomice sunčanom vremenu, a zatim je uslijedila kišna epizoda u trajanju od oko 4 sata. 

Tijekom tog perioda sam imao i podršku prijatelja koji je došao biciklom čak iz Novske te je sa mnom odradio 4 ponavljanja u tim uvjetima. Značilo mi je njegovo prisustvo, a ujedno sam tada dobio i ekstra motivaciju. Ipak, značila je i sva podrška i poruke prijatelja te onih koji prate moj rad na društvenim mrežama.

Moj plan je bio raditi što kraće pauzice kako ne bih dugo vozio po mraku. Ipak, vozio sam pod  rasvjetom na biciklu nepunih sat vremena, a završio sam s penjanjem oko pola 10 navečer uz laganu kišu.

Uspio sam odraditi ovaj izazov, svoje najveće postignuće na biciklu do sada. To mi je ujedno najdulja vožnja unutar jednog dana, ujedno i najveća kilometraža na MTB biciklu jer se nakupilo preko 250 kilometara, ali ipak, naglasak je bio na 8848 metara. Koristio sam dva GPS uređaja radi sigurnosti i to je bila dobra odluka jer je moj uređaj zablokirao tijekom kiše na oko 3500 metara elevacije tako da sam imao sreće i zabilježio ovu epsku vožnju. 

Na kraju se skupilo ukupno samo sat i 15-ak minuta odmora tijekom cijelog Everestinga unutar 13 sati vožnje. Time sam službeno zapisan među slavne penjače svijeta te kao najbrži bike Everesting u Hrvatskoj iako mi to primarno nije bio cilj.
Ako se pitate da li sam imao kriza, lagao bih da nisam. Prije svega, ovaj izazov zahtjeva ogromnu mentalnu izdržljivost, a fizički također morate biti u izuzetno dobroj formi. Pribojavao sam se da ću imati možda problem u leđima nakon nekog vremena no ipak su mi koljena bila slaba karika, i to opravdano, jer su bila nahlađena tijekom 7 minutnih kišnih spuštanja pri brzinama između 35-45 km/h na 14-15 stupnjeva Celzijevih.

Koliko god teško bilo, motiv mi je bio da ipak postoje puno teže stvari u životu.
Bio je to jedan veliki i poseban dan koji ću pamtiti, dan koji je pomaknuo moju mentalnu i fizičku izdržljivost te ostale vidike. 

Na kraju bih se još samo zahvalio i podršci sponzora Decathlon Hrvatska koji me je opskrbio Aptonia dodacima prehrani koje sam koristio tijekom cijelog dana.