Kako sam u godinu dana ‘od nule’ došao do prvih 100 milja na biciklu

Kako sam u godinu dana ‘od nule’ došao do prvih 100 milja na biciklu

Važne su redovite vožnje, ne treba previše patiti na brojke. Kilometri dođu sami po sebi. Ako voziš.
Zoran Stupar
Zoran Stupar
2 min
prije 1 m

Silvio Lončarić (40) iz Zagreba u manje od godinu dana treniranja cestovnog biciklizma uspio je odvoziti svojih prvih 100 milja, odnosno oko 160 kilometara. Kako je jedan tip, donedavno više-manje nezainteresiran za redovito bavljenje sportom, postigao lijep uspjeh za jednog rekreativca?

Skidanje kila nakon ‘zimske hibernacije’

‘Cestovnim biciklizmom se bavim na redovitoj bazi nešto manje od godinu dana. Krenulo je kao ‘ajmo skinut koju kilu nakon zimske hibernacije’, a vrlo brzo je postalo natjecanje sa samim sobom’, počinje svoju priču Silvio.

Kroz tjedan je svaki drugi dan radio kraće i intenzivnije treninge od oko sat vremena, odvozivši 30-ak kilometara.  Za vikend bi odrađivao manje intenzivne, ali zato duže rute, uglavnom između 80 do 100 km.

‘Uglavnom bih vozio sam. No, na cesti sam upoznao dosta super ljudi koji voze duže vrijeme. I, eto, brzo se formira grupa ‘frikova’ voljna pedalirati do besvijesti’, prisjeća se uz osmijeh.

Kupio kućni trenažer

Takva mu je bila rutina od petog do desetog mjeseca prošle godine. Kada su krenuli hladniji dani prepao se da će ga opet zahvatiti ‘hibernacija’ i da će na proljeće morati sve iz početka.  Pa je nabavio kućni trenažer.

‘Vani kiša, snijeg, vjetar, a ja pred ekranom vozim bicikl i brojim kilometre. Kao hrčak u onom kotaču. Srećom, zima nije bila jaka pa sam kroz drugi mjesec nakupio preko 900 km’, govori nam.

Pitamo ga koliko mu je sve to bilo naporno.

‘Mislim da je najbitnija rutina, redoviti trening, odmor i zdrava hrana’, odgovara.

Vožnja u grupi

Prvih 100 milja odvozio je u kružnoj ruti Zagreb-Sisak-Zagreb.

‘Ovih 160 km je bila odlična vožnja za otvaranje sezone. Skupilo se desetak ljudi, većim dijelom iz biciklističkog kluba Sokol 1887 u koji me prijatelj pozvao da se pridružim. Takva grupna vožnja je dosta zahtjevna jer se vozi u formaciji i rade se rotacije. Treba biti spretan na biciklu i imati povjerenja i u ekipu ispred i iza sebe jer se vozi skoro kotač do kotača. Vozač na čelu grupe određuje tempo. U ovoj vožnji varirali smo između 36 i 45 km/h, ovisno i o vjetru i cesti. Kada predvodnik odradi svoju smjenu, ide na začelje formacije i tako svi redom’, pojašnjava nam Silvio.

Prednost vožnje u takvoj grupi je, kaže, brža vožnja jer si motiviran držati tempo da ne ispadneš iz grupe.

‘Napravili smo krug od Zagreba do Siska i nazad. To je bilo oko 130 kilometara. Većina ekipe je otišla kućama na ručak, a ja sam odlučio odvoziti još par krugova na Jarunu. Nedjelja, sunce, čisto da zaokružim brojku na 100 milja’, kaže Silvio. Sama vožnja je trajala malo više od pet sati.

Ne treba patiti na brojke, kilometri dođu

Što bi preporučio onima koji bi se željeli početi baviti ovim sportom?

‘Par prijatelja je krenulo s biciklizmom i često krenu s krivim imperativom, tipa ‘moram ovaj vikend odvoziti 200 km’, a nisu toliko odvozili u mjesec dana. Pa naravno da ih krenu probadati leđa, stražnjica, noge, hvatati grčevi i tako to. Nema ništa na naglo i na silu. Važne su redovite vožnje da se tijelo privikne na položaj, na sjedalo itd. Na kraju, ne treba previše patiti na brojke. Kilometri dođu sami po sebi. Ako voziš’, zaključuje.