KAKO SE PSIHIČKI PRIPREMITI ZA PLANINARENJE?

KAKO SE PSIHIČKI PRIPREMITI ZA PLANINARENJE?

Motivacijski tekstovi kojima je namjera da vas potaknu na planinarski izlet često vas upućuju na to kamo da krenete i koju opremu da nosite sa sobom, ali toliko je pitanja na koje baš i nije lako naći odgovor! Mnogi se učlane u planinarska društva, ali nikada ne odu na izlet, ili pak kupe najskuplje gojzerice i ruksak koji skupljaju prašinu u ormaru. Prije odlaska u planinu moramo suočiti s nekim strahovima i neodumicama, a često je riječ je o banalnostima koje nas je sram pitati iskusnije planinare. Ovaj članak posvećen je svima koji vikende provode doma jer se ne usuđuju odvažiti i napokon krenuti!
Matej Perkov
Matej Perkov
5 min
prije 5 m

Bit ću sigurno najsporiji i neugodno mi je zbog toga…

Mnogi ljudi koji žele ići u planine izbjegavaju organizirane izlete s planinarskim društvima jer su svjesni da njihova kondicija baš i nije na vrhuncu. Boje se da će biti zadnji u grupi i svojim sporim tempom dovesti vodiča do ludila, te usput prikupiti pozamašan broj negativnih komentara ostalih sudionika izleta. Nemojte se bojati ovakvih situacija: odite jednom na Sljeme ili u neku planinu koja se nalazi blizu vašeg grada s pouzdanim prijateljima, pa ćete vidjeti kako stojite s kondicijom. Većina planinarskih društava na organiziranim izletima ne juri i ne trči, pa se ne morate bojati da ćete nekog usporiti, pogotovo ako je na izletu više od 20-ak ljudi. U pravilu što je više ljudi na izletu, to je hodnja sporija jer se kolona razvuče. Iznimka su posebne sekcija unutar planinarskih društava koje okupljaju izrazito snažne hodače koji ciljano organiziraju vrlo jake ture koje nisu baš za svakoga (razne gorske/visokogorske sekcije).

Sram me doći sam na izlet

Ne biste vjerovali, ali ovo je vrlo čest razlog zašto ljudi, pogotovo mlađi, ne dolaze u planinarska društva. Voljeli bi ići na izlet, ali nijedan njihov prijatelj i poznanik ne želi ići s njima. Također, ljudi se srame doći sami u planinarsko društvo i upisati se za neki izlet jer se boje da će ih netko okarakterizirati kao asocijalne jadnike. Zapravo, uopće je većini ljudi neugodno doći u kolektiv u kojem ne poznaješ nikoga. Još je veća trauma kada vidiš da se svi veselo druže jedni s drugima, a ti nemaš kome što reći. Ni ne moraš – upiši se za izlet, uđi u autobus i lijepo šuti i promatraj ljude oko sebe. Kada čuješ da netko priča o temi koja te zanima, priključi se, znaš već kako to ide! Mladim planinarima preporučam da se raspitaju koje društvo ima dobru omladinsku sekciju, jer mnogi mladi ljudi baš i nemaju volje ići na izlete s penzionerima.

Bit će vruće, bit će hladno, bit će kiše…

Da, bit će vruće. Bit će i hladno, a ponekad te smoči i kiša. Kada si u prirodi, to je sastavni dio planinarskog izleta. Svi mi volimo planinariti po lijepom vremenu kada nema padalina, a nije niti prevruće, kada nema jakog vjetra ili sivih tmastih oblaka zbog kojih naše fotke neće biti lijepe kako bismo htjeli. Međutim, na vrijeme se ne može mnogo utjecati, a jedna izreka kaže da je i najružniji dan u planini bolji od najboljeg dana u uredu. Druga pak izreka kaže da ne postoji loše vrijeme u planini, već samo loša oprema ili loše društvo. Ukoliko imamo dobre jakne i kabanice, navlačne hlače i nepropusne cipele, onda kiša i nije tako strašna stvar. Sudjelovao sam na mnogo lijepih izleta na kojima su se u jednom danu izmijenila sva godišnja doba: znali smo se i skuhati na suncu i smočiti na kiši, a nije ugodno ni kada grmi i po glavi bubnjaju komadići leda. Na kraju pamtiš druženje i sve one lijepe trenutke s izleta, a zaboraviš neugodu. Dakle, uz dobru odjeću i opremu ne morate se bojati lošeg vremena, to zaista nije razlog da se odreknete izleta!

Cipela služi zato da se gazi!

Mnogi planinari početnici pokušavaju se motivirati na način da nakon upisa u planinarsko društvo odu u dućan i kupe najskuplje cipele, ruksak, štapove i ostalu opremu. Smatraju da će velik iznos kojeg su potrošili biti dodatna motivacija da se ta oprema koristi umjesto da skuplja prašinu u podrumu, međutim  najčešće se događa ovo drugo. Cipela služi da se gazi, a ne da stoji u ormaru – vjerujte mi, raspast će se od nenošenja! Kada vam se ne ide na izlet ili ste pronašli tisuću isprika zašto da ne idete, vjerujte mi da vaša oprema želi u akciju. Izvedite svoje cipelice van, uživajte zajedno!

Što će ljudi reći, kako to izgledam?

Mnogi planinari početnici koji nisu velikih financijskih mogućnosti boje se ići ne izlet jer se boje osude okoline zbog toga što nemaju svu potrebnu opremu ili nisu odjeveni po najnovijoj planinarskoj modi. Do kraja 90.-ih godina planinari su nosili trifrtaljne samterice, dokoljenke i karirane košulje. Danas pred svakim planinarskim domom kao da imate modu reviju: milijun modela raznobojnih gojzerica i tenisica, tajica s atraktivnim uzorima, kričavih fliseva i majica, prekrasnih hlača i jakni, kapa i drugih čudesa koje nose outdoor zaljubljenici, a većini to tako super stoji i izgledaju kul, a – ja? Zatim pogledaš sebe, svoje prastare gojzerice koje ti je posudio susjed ili iznošene tenisice, donji dio trenirke i reklamnu majicu. Znaj da je od planinarske oprema najvažnija cipela – kupi dobre cipele, postoje za početnike kvalitetni i jeftiniji modeli, a sve drugo ćeš nabaviti kako ćeš imati financijskih mogućnosti. Second hand dućani također su puni jeftine planinarske odjeće, a dobra jakna ili hlače mogu se i posuditi od nekog dok ne kupiš svoje!

Pritisak društva – zar baš moraš u planinu?

Imamo prijatelje, znance, djevojke i dečke, žene i muževe, rodbinu. Nijedan čovjek nije otok, pa nismo ni mi planinari. Nerijetko smo na velikoj kušnji kako naći pravu ravnotežu između planinarskih avantura i ljubavi prema bližnjima koji bi baš htjeli da naredni vikend provedemo s njima, da ostanemo na koncertu, rođendanu, obiteljskom ručku ili godišnjici mature. Naši bližnji nemaju previše razumijevanja za naše projekte utiskivanja žigova, trodnevnog landranja po Velebitu ili Biokovu u vrijeme produljenog vikenda, niti im je jasno „Zašto baš moraš ići tamo, a Sljeme je tako blizu“, a još im je manje jasno „Zašto ideš na Velebit, a bio si prije dva tjedna?“, ne poimajući da je riječ o ogromnoj planini koje se ne može obići u jednom vikendu. Otići na planinarski izlet i shvatiti da si propustio koncert godine, antologijsku utakmicu ili feštu na kojoj je bila baš ona cura (ili dečko) koji ti se sviđa nije lako podnijeti. Na kraju, nemoj kriviti planinu, jer ona te srdačno primila i priznaj – je li ti bilo lijepo? Jest! Ako ti je bilo lijepo, nemoj za ničim žaliti jer u životu se ne može sjediti na dva stolca. Vjeruj, planine će tu ljubav i pažnju znati vratiti! Uostalom, upravo sam se u planini u odličnom društvu često puta znao ludo provesti do te mjere da mi nisu nedostajali ni koncerti, ni izlasci ni rođendanski roštilji.

Zapitaj se – što imaš od toga?

Nemoj razmišljati previše o negativnim stvarima, već se usredotoči na onome što dobivaš od planine i planinarenja. Osobno govoreći, dobio sam više negoli sam ikada očekivao! Dakle, raduj se samom putovanju i svemu onome što ono nosi. Raduj se upoznavanju novih krajeva jer planinarenje je rekreacijska aktivnost koja ti omogućuje da posjetiš najskrivenije i najljepše kutke Lijepe naše! Nerijetko ćeš prijeći svoje fizičke granice, hodati više nego što misliš da možeš, a uz aktivno hodanje ide i mršavljenje. Upoznat ćeš nove genijalne ljude, nasmijat ćeš se do suza, a možda ćeš se i zaljubiti u nekog. Shvatit ćeš koliko ti malo u životu treba kada cijelu svoju „kuću“ nosiš na leđima, te koliko si bogat kada shvatiš da je svaka planinarska kuća i sklonište tvoja vikendica u koju uvijek možeš doći. Iskusit ćeš zajedništvo s prijateljima i romantiku večere nakon naporne ture, kada ćete sjesti za stol dok vas obasjavaju svijeće negdje usred Velebita ili Gorskog kotara. Nakon svakog izleta vraćat ćeš se kući s punim ruksakom priča, fotki i neizbrisivih uspomena!