MEDVEDNICA – MOJ ZATVOR I MOJA SLOBODA

MEDVEDNICA – MOJ ZATVOR I MOJA SLOBODA

Protekla dva mjeseca živjeli smo u neuobičajenom režimu zbog svjetske pandemije korona virusa. Nenavikli na prisilno ograničavanje slobode, morali smo prihvatiti činjenicu kako ne možemo baš živjeti onako kako bismo htjeli. Najviše smo patili mi „oudoor“ rekreativci, navikli da duge pruge trčanja, bicikliranja i planinarenja, mi koji toliko volimo putovati i istraživati nove krajeve. Nekako su najbolje prošli oni koji žive pored same planine, a silom prilika mnogi su Zagrepčani otkrivali Medvednicu!
Matej Perkov
Matej Perkov
3 min
prije 1 god

Kada ionako nemaš kamo…

Ograničeno kretanje i socijalna distanca postali su pravilo kojeg se moramo držati. Nije nam baš bilo drago, ali stara izreka kaže „Kad ti život da limune, napravi limunadu!“. Kada se okreneš oko sebe i pogledaš svoj novi zatvor, nakon što shvatiš što sve ne možeš, počneš se pitati „A što sve mogu?“. Urbane cjeline Zagreba podno dragog nam Sljemena sljubljuju se sa šumom i divljinom, s prirodom koja je prošarana brojnim stazama i makadamima. Svakog radnog dana, a posebice vikenda, Medvednicu je pohodila čitava armija građana. Ne samo uobičajenih biciklista, trekera i planinara, već i onih „običnih izletnika“ od kojih su mnogi na planini bili prvi put.

Brestovac zarobljen u šumi

Brestovac zarobljen u šumi

Iako smo mi iz „stare garde“ mnoge staze već sto puta obišli, opet se ispostavilo da nam je planina pripremila mnogo toga vrijednog istraživanja. Brojne stranputice koje smo toliko puta odbijali istražiti odjednom su postale privlačne i intrigantne, a mi bismo se sami iznenadili što smo izbjegavali ljepotu i uzbuđenje koja nam se nudila sve ove godine. Iako su svi planinarski domovi bili zatvoreni, to nikom nije smetalo!

Vidikovac na istočnoj Medvednici

Vidikovac na istočnoj Medvednici

Dragi novi, dobro došli!

Među bezbrojnim izletnicima na Medvednici ovih dana primijetio sam brojne obitelji s klincima, obične šetače sa psima, te mlade ljude koji su pomalo nesigurno obilazili šumske staze, sramežljivo pitajući planinare kamo one zapravo vode. Brojni su ih gledali s prijezirom, ali meni je bio nekako drago! Eto, silom prilika mnogi su otkrili prirodu i rekreaciju kao jedan fantastičan novi hobi, nadam se da će im postati životni stil i da će navraćati češće. Sreća je najljepša i najvrjednija dok se dijeli s drugima, a meni je drago da svoju planinu i svoje staze mogu podijeliti s nekime tko će njima također biti oduševljen. Lijepo je na njihovim licima vidjeti da uživaju – i oni su Medvednicu prihvatili ne samo kao interesantnu destinaciju, već kao jedini vid slobode koji im je trenutno na raspolaganju. U tom komadiću slobode uživali smo zajedno.

Sve je jasno

Sve je jasno

Svoje smeće nosite sa sobom!

Moram istaknuti kako me začudilo koliko je na Medvednici relativno malo smeća, uzimajući u obzir koliko se broj ljudi posljednja dva mjeseca po planini kretao. Ali ipak, bilo ga je. Gnjevni planinari su po društvenim mrežama prozivali izletnike i neodgovorne pojedince koji se ne znaju ponašati u prirodi, zazivajući kraj restrikcija kada će napokon „planina odahnuti od takvih“. U planini nema smetlara i svoje smeće nosimo sa sobom u dolinu – upravo zato brojni planinari pozdravljaju odluku Parka prirode da se s brojnih odmorišta maknu kante za smeće, kako se ne bi motiviralo ljude da ga ondje odlažu (redovito bi ga naokolo raznosile životinje tražeći hranu). Uvijek sam sobom nosimo dvije najlonske vrećice za ambalažu i ostatke onog što smo pojeli i popili. Također, bilo bi dobro ponijeti i dvije gumene rukavice, te pokupiti i tuđe smeće. Iako većina planinara ima stav „Neću skupljati tuđe smeće“, činjenica je da staze u kojima uživamo nisu samo tuđe, nego i naše. Želim da staza po kojoj hodam bude čista i nije mi teško pokupiti tuđi otpad, kako bi bilo ljepše i ugodnije onima koji će proći iza mene.

Vučji planinski izazov

Vučji planinski izazov

U planini mir i – nemir

Iako je odlazak u planinu nešto što podrazumijeva mir i tišinu, Medvednica je proteklih tjedana ogromno gradilište. Intenzivni radovi na dovršavanju sljemenske žičare, ceste pune kamiona, obnavlja se znameniti TV toranj, dok su nažalost planinarske staze na mnogo mjesta presječene iskopima i novonastalim makadamima koji služe za dopremu materijala. Željno iščekujemo otvorenje žičare i doživljaj vožnje u novim kabinama – značit će puno za daljnji razvoj planinskog turizma i smanjivanje prometa na Medvednici!

Proljeće i sljemenske nadstrešnice

Proljeće je odavno stiglo, priroda se probudila i Medvednica zazelenjela. Livade su prošarane cvijećem, a od gustih krošnji ne vidite nebo i po vrućim danima hodate u ugodnoj hladovini. Na klupicama na vrhu sunčaju se planinari, ali i gušteri koji hrabro izađu na neku stijenu kako bi upili sunčevu toplinu. U priči od Medvednici mnogo je glavnih likova, pa mnogi drvene nadstrešnice razasute diljem planine smatraju sporednima.

Sljemenske nadstrešnice

Sljemenske nadstrešnice

Planinarsko društvo „Ericsson Nikola Tesla“ izdalo je planinarski dnevnik transverzale „Sljemenske nadstrešnice“, zgodnu knjižicu koja vas vodi na 27 drvenih kućica koje su nam nerijetko poslužile kao odmorište i zaklon u vrijeme kiše. Skrivaju se u gustom zelenilu i svaka ima svoje ime i svoju povijest, te su sastavni dio identiteta ove planine. Ovaj dnevnik kupio sam kao dodatnu motivaciju za obilazak Medvednice i mogu vam reći da nisam pogriješio – neke od tih kućica obišao sam po prvi puta, a do nekih sam stigao novim stazama kojima nisam prolazio. Kada ih obiđete sve, dobijete spomen značku kao nagradu, ali prije svega uspomenu na avanturu koju vam može pružiti ova zagrebačka gora, drago naše Sljeme!