Motivacija: Što kada nam se ne da trenirati?

Motivacija: Što kada nam se ne da trenirati?

Ponekad puni entuzijazma trčimo, vježbamo, planinarimo ili pak žustro okrećemo pedale bicikla, gutajući kilometre ceste ispred sebe. Uživamo u znoju koji nam se cijedi s lica, društvu koje nas okružuje, boli koja nas prožima. Kada mišići bole, to znači da smo nešto konkretno radili, a najveća nagrada je zadovoljstvo obavljenim treningom i saznanje da smo napravili još jedan korak bliže cilju, kakav god on bio. Međutim, nije uvijek baš tako – i što kada nam se ne da trenirati?
Matej Perkov
Matej Perkov
6 min
prije 11 m

Tmurni dani našeg sportskog  života

Koliko god bili preplavljeni pozitivom, motivacijom i entuzijazmom, ponekad dođe period kada nam se ne da baš ništa raditi. Sama pomisao na trening u nama ne budi nikakvo veselje, a motivaciju koju u sebi tražimo kako bi odradili zacrtano jednostavno ne možemo naći. Ono što pronalazimo su isprike zašto da se trening ne odradi, te unaprijed predodređene ideje „idući tjedan ću nadoknaditi, ionako je ispred mene teško trka ili planinarska tura i tijelo treba odmor“ i sl. Bezvoljnost koja nas tjera da sjedimo na kauču i prebacujemo programe iščekujući zanimljiv film, ili pak sumanuto klikamo po društvenim mrežama tražeći zanimljiv sadržaj, nije nešto neobično niti nužno mora biti bojazan da ćemo se preko noći pretvoriti u „couch potato“ tipove kojima će se omiliti sjedilački način života. Ukoliko se intenzivno nečime bavimo normalno je da dolazi do zasićenja i bezvoljnosti, nedostatka motivacija zbog moguće frustracije lošim rezultatima, ili pak tražimo neki drugi rekreacijski sport koji će nas više ispunjavati zadovoljstvom.

Pozitivne misli

Hajde da krenemo od pozitivnih misli: imao sam prijatelja koji bi ponekad usred bezvoljnosti tražio isprike kako i zašto da preskoči trening, vožnju biciklom ili planinarsku turu. A onda bi sam sebi rekao „Hajde, idi pa vidjet ćeš kako ćeš biti zadovoljan!“. Uistinu, taj prijatelj mi je nasmiješeno rekao da bi se nakon takvih treninga uvijek vratio doma prezadovoljan i to mu je bila najveća motivacija da ne odustane, iako bi ponekad i sam pokleknuo pred svojom bezvoljnosti. Osobno sam se bezbroj puta našao u situaciji da mi se ne da odraditi trening jer je prevruće ili pada kiša, baš me frend zvao na kavu i to mi je genijalna isprika jer neću odbiti druženje s nekim kog nisam vidio tri mjeseca, baš sam se najeo pa se bojim da mi ne pozli od napora, netko je doma pa ne mogu glasno pustiti muziku koja mi daje ritam za  vježbanje… Birajte, ima toga napretek! Ali kad god naravim trening kojeg sam mislio eskivirati preplavljen sam i većim zadovoljstvom nego inače i ponosan sam što sam se uspio natjerati. Kako to obično biva, razmišljam o nagradi: ako napravim trening to znači da sam jedan korak bliže cilju, tj. cjelovitoj fizičkoj spremi za nadolazeću ekspediciju. Ako napravim trening, to znači da sam tog dana napravio nešto dobro za svoje tijelo. Obavljen trening znači kontinuitet, metabolizam će ostati ubrzan i mogu mirne duše pojesti neki fast food bez prevelike grižnje savjesti. Ukoliko napravim trening to je još jedan korak više i veličanstvena mala pobjeda u vječtoj borbi sa salom, jer uistinu mi je jako stalo da ovog ljeta nosim uske traperice i majice koje mi već dvije godine otužno stoje u ormaru i čekaju da se dovedem u red.

Vježbanje nije samo izgradnja tijela

Kada napraviš trening i onda kada ti se ne da, to znači da pobjeđuješ sebe i svoju bezvoljnost. U tim trenucima kontinuiranog vježbanja ne izgrađuju se samo mišići i lijepo tijelo, već i karakter. Postaješ svijestan činjenice da se samo radom i kontinuitetom može naprijed, postaješ jača osoba koja može pobijediti sebe. Jer tek kada pobijediš sebe, znači da si napravio nešto zbilja veliko. Kada gledamo natjecateljski sport često puta mislimo da su najbolji oni koji su u cilj stigli prvi ili nekog drugog pobijedili – ali mnogo je tu „gubitnika“ koji su ostvarili fantastičnu pobjedu jer su bili bolji nego prošli put, ostvarili zacrtan cilj koji im se činio nemoguć ili pak napravili neku drugu malu pobjedu koja njima znači neizmjerno mnogo. Pobjede se ne mjere samo u bodovima i medaljama, već u zadovoljstvu onim što smo napravili. Uopće, istrčana trka ili uspon na planinski vrh, odrađeni biciklistički brevet ili odrađen fitness program definitivno mogu biti grandiozne pobjede koje najčešće slavimo sami sa sobom, zadovoljno se smiješeći i ispijajući svoj omiljeni izotonični napitak.

Negativne misli i motivacija u ratu

Gledao sam fenomenalan motivacijski video o trčanju u kojem je jedna trkačica koja živi u Norveškoj rekla, obazirući se na konstantne padaline, „Kada bi mi loše vrijeme bilo isprika, stalno bi sjedila doma“. Drugi trkač istaknuo je „Mrzim trčati po kiši, mrzim osjećaj mokrih čarapa u promočenim tenisicama, mrzim hladnoću  i kišu koja mi se slijeva niz lice. A zašto trčim po kiši, ako to mrzim? Pa baš zato – što nekada moramo raditi ono što radimo i onda kada je loše – radimo to ne zato jer je kul i lijepo, nego zato jer je odvratno!“. Iako je poželjno motivirati se lijepim mislima, često smo obuzeti negativnim. I znate što? To je skroz u redu! Ponekad je naš um obavijen crnilom, ljutnjom, nezadovoljstvom. Ali znaj, nema boljeg načina nego da kroz trening izbaciš to iz sebe! Kako? Ma hajde, prisjeti se svih koji bi željeli da ne uspiješ! Prisjeti se svih podrugljivih osmijeha i kritika kada si krenuo u svijet treninga i rekreacijskog sporta, svih onih prijatelja i rodbine koji su te provocirali konstatacijom „Ali, nije to za tebe…“. Sjeti se svih onih podbadanja u stilu „No, ma baš ćeš ti istrčati trku/odvoziti 300 km biciklom/izdržati mjesec dana u teretani/ispenjati planinski vrh..“. Prava je istina da kada se kreneš baviti rekreacijom i redovitim treniranjem, tog trenutka nisi samo krenuo lijepim putem prema uspjehu. Krenuo si u rat i okružen si neprijateljima koji te čekaju na svakom koraku, a tužno je i razočaravajuće što su to najčešće bliski ljudi koje voliš. Odradi trening u inat njima – to je najbolji način da im pokažeš da nisu u pravu i da im se osvetiš!

Budi bolja verzija sebe

Postoje mantre koje nam plasira dio suvremenog društva, klasične petparačke motivacijske poruke čiji je cilj da nas uvjere kako je u redu ostati u zoni komfora. Dakle, prihvati se kakav jesi, budi takav kakav jesi i to je skroz u redu, pusti što netko misli i govori o tebi, nemoj da ti modni časopisi i trendovi dirigiraju kako ćeš razmišljati, izgledati i živjeti svoj život…  Svi mi dobro znamo da je najljepše ostati u zoni kmfora jer većina ljudi se teško suočava s promjenama ili činjenicama da nešto u životu moraju promijeniti. Svi mi nečem težimo, no istovremeno ne želimo mijenjati sebe i tu nastaje problem. Pogledaj se u ogledalo i zapitaj – da li sam zaista zadovoljan/zadovoljna sobom? Zona komfora je opasna jer ostajući u njoj krećemo krivim smjerom koji nas može dovesti daleko od onogo što želimo zaista u životu biti. Vježbanjem, kako smo već istaknuli, izgrađujemo karakter. No, izgrađujemo i tijelo koje mijenja svoj izgleda, salo se topi, a mišići oblikuju. Svi smo mi tašti na neki način, želimo biti privlačni drugima i to je skroz normalno, želimo ući u dućan i kupiti toliko željenu haljinu, majicu, traperice ili tajice, no problem je što bi u tome možda izgledali smiješno ili pak ne bi u željenu veličinu ni stali. Mnogo je ljudi koji se bave nekom rekreacijom bez ikakvih kompetitivnih želja, već iskljućivo da svoje tijelo dovedu u red. Ući u dućan i vidjeti u ogledalu novog sebe, te se nagraditi kupnjom odjeće za koju će nam ljudi reći da nam super stoji, veličanstvena je nagrada! Dakle, kada ti se i ne da napraviti trening, razmišljaj o nagradi! U konačnici, koliko god pričali o važnosti unutarnje ljepote, zašto ne bismo bili ljepši i privlačniji svom partneru/partnerici?

Bol

Bol je sastavni dio sporta, rekreacije, vježbanja. Bole nas noge, ruke, trbušni mišići. Bol je nepoželjna i želimo je izbjeći, zato mnogi odustaju od treninga jer ne mogu podnijeti upalu mišića. Važno je osluškivati svoje tijelo i tretirati ga tako da se ne muči, jer zaista nije poanta rekreacije da bol prijeđe u ozbiljniju ozljedu. Moramo naučiti izdržati i podnijeti određene količine boli – najčešće su to upale mišića, a mogu bit i žuljevi. Ne daj da te bol obeshrabri, a problemu bolnih dijelova tijela najlakše se doskoči sistematskim rasporedom treninga – kada te bole noge vježbaj ruke, kada te bole ruke vježbaj guzu, kada te boli gluteus i bedra vježbaj struk, kada te bole mišići oko struka idi vozi bickl ili lagano trči… Bol se može ublažiti raznim sredstvima, masažom, adekvatnom prehranom ili mazanjem bolnog mjesta terapeutskim gelom. Sami birajte, rješenja je mnogo!