NAJVIŠI I NAJLJEPŠI VRHOVI NACIONALNOG PARKA PAKLENICA

NAJVIŠI I NAJLJEPŠI VRHOVI NACIONALNOG PARKA PAKLENICA

Velebit je u svojoj cjelosti od 140 km duljine i 1757 m visine jedna veličanstvena pojava koja sadrži bezbroj zanimljivih priča: dva nacionalna parka, park prirode, strogi prirodni rezervat, planinarski objekti koji imaju kultni status, znamenita Premužićka, dolci s ostacima stanova... Kažu, malo je jedan život za Velebit, tu planinu kojoj se zaljubljeni avanturisti i planinari bezbroj puta vraćaju, iznova uživajući u istim stazama, vrhovima i padežima. Ovo je priča o najljepšim vrhovima NP Paklenica, ljepotanima koji vam omogućuju da s jedne strane gledate Liku, a s druge more!
Matej Perkov
Matej Perkov
7 min
prije 2 m

Višerujno

Vaganski vrh – najviši vrh Velebita

Vaganski vrh

Vaganski vrh

Vaganski vrh najviši je vrh ove mitske planine, para nebo sa svojih 1757 metara i ako mislite da ta visina i nije nešto posebno, hajde, krenite s mora, od nule! Većinom ljudi i kreću obavijeni atmosferom Mediterana, kročeći kroz velebne stijene kanjona Velike Paklenice. Do vrha treba dobrih sedam sati prosječnog hoda, a silazak je jednako naporan kao i uspon! Kada dođete do zaselka Ramići i planinarskog doma Ramića dvori, možete birati da li ćete do gore Bukovom stazom, ili ćete malko duljim, ali položenijim putem preko prijevoja Biljma i planinarskog skloništa Struge. Ako me osobno pitate, juriti na Vaganski vrh u jednom danu je promašaj – ako ikako možete idite na dva dana, rascijepite turu i nemojte se brinuti da će vam ostati viška vremena! Toliko je lijepih vrhova i lokaliteta kojima možete ispuniti dan da će vam izlet definitivno ostati u uspomeni za cijeli život. Ukoliko idete s ličke strane, iz mjesta Medak trebat će vam nešto više od pet sati. Staza vas prvo vodi do livadice podno vrha Badanj, zatim na bunar Marasovac koji ima najbolju vodu na Velebitu, te na naposljetku vijuga do samog vrha. Vrh možda nije tako atraktivan kao neki drugi, ali mistična atmosfera i činjenica da stojite na najvišem vrhu Velebita sasvim su dovoljni za vrhunski doživljaj! Vrh je dobio naziv po livadi Vagan podno nje, na kojoj se u prošlosti vagalo žito. Najbrži prilaz je iz mjesta Bunovac na ličkoj strani, odakle možete stići do vrha za nešto više od 4 sata, ovisno o tome kakav vam je tempo.

Sveto brdo

Sveto brdo

Sveto brdo

Sam naziv govori sve, a pomalo nepravedan status „vječito drugog“ vrha u potpunosti nadoknađuje prekrasna panorama na sve strane. Naime, Sveto brdo tek je nekoliko metara niže od Vaganskog vrha (1751 m). Sam naziv inspirirao je planinare da vrh obilježe nekim svetim predmetima – velikim križem, te mramornom pločom s uklesanih 10 božjih zapovjedi. No, velebitske bure i gromovi s vremenom su uništili i jedno i drugo, usput nimalo ne umanjujući pojam svetosti ovog divnog vrha kojeg planinari obožavaju posjećivati. Na vrh se može s ličke strane iz Lovinca, a uspon traje oko 5 sati. Prva tri sata prolazi kroz šumu kojoj je potreban oprez i nužno je kretanje isključivo po stazi radi opasnosti od minski sumnjivih predmeta sa strane, a zatim se stiže na Dušice podno kojih je i planinarsko sklonište. Dalje se do vrha ide po otvorenom terenu, pred kraj malko strmom jer brdo ne može biti ravno i pogled treba zaslužiti! Drugi lakši prilaz je s Libinja, a staza vodi na planinarsko sklonište Vlaški grad podno istoimenog vrha, a zatim se penje na prijevoj s kojeg skreće desno prema Svetom brdu. Taj uspon traje oko tri i pol sata, a usput prolazite pored divnog izvora Pećice iz kojeg uvijek teče svježa, fina voda. Najnaporniji pristup Svetom brdu je onaj grebenski, s Vaganskog vrha (4-5 sati). Ukoliko baš želite penjanje od mora, možete krenuti kroz kanjone Velike ili Male Paklenice, doći do skloništa Ivine Vodice ili Vlaški grad, a zatim se popeti do Svetog brda – no imajte na umu da su to vrlo naporni usponi koji traju oko 7-8 sati, te morate uzeti dovoljnu količinu vode.

Badanj

Badanj

Badanj

Badanj je slikoviti vrh koji se nalazi iza planinarskog skloništa na Strugama, a do njega je potrebno oko sat i pol hoda od skloništa po lijepoj markiranoj stazi. I ovdje treba biti oprezan i ne skretati s puta radi minski sumnjivog područja, no ne dajte da vas to uplaši jer Badanj je vrh koji će vas oduševiti! Visok je 1638 m, a pogled s njega seže na Liku, masiv Vaganskog vrha, Višerujno, te livade Javornik i Oglavinovac. Vrh se odlikuje lijepim dugačkim grebenom i kontrolna je točka planinarske obilaznice „Vila Velebita“. Dakle, na vrh se možete popeti iz smjera Struga, ili pak iz smjera ličkog sela Medak (četiri sata).

Babin vrh

Babin vrh

Babin vrh

Ovaj je vrh jedan od najviših na Velebitu, a riječ je o blago zaobljenom slikovitom vrhu podno kojeg se prolazi kada idete na Vaganski vrh iz smjera Struga (ili kad se vraćate). Od odvojka s glavne staze do vrha potrebno je 15-20 minuta laganog hoda po otvorenom terenu i orijentacija je veoma laka, a na samom vrhu nalazi se kameni zaklon koji je hrvatskoj vojsci za vrijeme Domovinskog rata služio kao izviđačko mjesto. Vrh je visok 1741 m i kontrolna je točka obilaznice „Vila Velebita“, te je jedan od najljepših velebitskih vidikovaca. Podno vrha nalazi se Babino jezero, pojilište koje je nekada služilo za stoku koja se ovdje napasala.

Liburnija i Brundo

Liburnija

Liburnija

Liburnija i Brundo dva su prekrasna vrha koji se nalaze na pola puta između Vaganskog vrha i Svetog brda, a do njih vodi zajednički odvojak. Od odvojka s glavne staze do vrha Liburnija (1709 m) je potrebno oko 40 minuta laganog uspona koji vodi kroz otvoreni teren i klekovinu. S vrha puca pogled na more i velik dio NP Paklenica, kao na dlanu vidi se Anića kuk, a mora se reći da je vrh dobio ovo zanimljivo ime 1899. godine prema planinarskom društvu Liburnija iz Zadra, koje je bilo prvo planinarsko udruženje u Dalmaciji. Uzgred rečeno, vrh je nova kontrolna točka Pakleničkog planinarskog puta.

Brundo

Brundo

Kada se vraćate s Liburnije, opet ćete proći pored odvojka koji vodi na 15 minuta udaljeni vrh Brundo čiji naziv podsjeća na pripovjetku „Medo Brundo“ Vladimira Nazora, no nisam siguran kako je baš dobio to ime. I s vrha Brundo (1717 m) možete uživati u jedinstvenom pogledu na more, a posebno su lijepe panorame zalaska sunca. Od vrha Bruno do glavne staze treba vam 20 –ak minuta, a preporučamo da u podnožju ostavite ruksake kako ih ne bi istim putem nosili i opterećivali ionako umorna leđa. Do ovih vrhova može se stići i strmom i zahtjevnom stazom iz smjera pakleničkog kanjona, preko također slikovitog Babinog kuka (1435 m).

Zoranićev vrh

Zoranićev vrh (1712 m) nosi ime po hrvatskom piscu koji je napisao prvu knjigu posvećenu planinama kada izdanu u svijetu. U djelu naslova „Planine“ ( iz 1536. Godine) gorske vile vode divljinom mladića koji pokušava zaboraviti nesretnu ljubav, ali usput otkrije neizrecivu ljepotu prirode Velebita i Dinare. Vrh se nalazi južno od Babinog jezera, a do njega vodi odvojak s Bukove staze pa birajte da li ćete ga posjetiti u silasku, ili na usponu na Vaganski vrh. Od jezera do vrha potrebno je dvadesetak minuta hoda, a samim usponom ne samo da posjećujete lijepi vrh, već i odajete stanovitu počast hrvatskoj kulturi i književnosti, te planinarskoj povijesti.

Babin vrh (pored Svetog brda)

Babin vrh

Babin vrh

Dva su visoka velebitska vrha koja nose naziv Babin vrh –  jedan već spomenuti nalazi se između Marasovca i Vaganskog vrha, te je kontrolna točke obilaznice „Vila Velebita“. Ovaj drugi nalazi se oko sat vremena hoda od Svetog brda, a put do njega vodi grebenski po neoznačenom terenu (orijentacija je vrlo laka). Ovaj fantastični vidikovac svakako je vrijedan posjeta, a doživljaj netaknutog Velebita potpuno će čak i nazagriženije „žigomane“ ostaviti ravnoduše činjenici da na vrhu nema nikakvog žiga. S jedna strane je Sveto brdo, ispod vas Paklenica, s druga strana pod nogama je Lika, a greben alpskog izgleda možda vas čak i toliko zavara da će vam se činiti da niste na Velebitu. Uspon na ovaj nemarkirani Babin vrh (1717 m) preporučuje se samo iskusnim planinarima u dobroj kondiciji, ili u pratnji iskusnog vodiča!

Vlaški grad

Vlaški grad

Vlaški grad

Iako ne spada među najviše vrhove, Vlaški grad svakako se ističe svojom impozantnom krševitom pojavom nalikujući na neosvojivu kulu. Sa njegovih 1383 m imate divan pogled dolje na more i dijelove NP Paklenica, te još ljepši poged iza sebe na veličanstveni velebitski masiv. Što vam je ljepše i dojmljivije, to odlučite sami. Do vrha Vlaški grad možete doći za 20-ak minuta od istoimenog novog planinarskog skloništa, a planinari ga posjećuju usput i najčešće im nije primarni cilj.

Bojinac

Bojinac

Bojinac

Bojinac iliti Bojin kuk (1110 m) je krševiti stjenoviti labirint koji svojim izgledom podsjeća na začarani dvorac, no vrludajući tim područjem zapitat ćete se što je s njegovim stanovicima, gdje su nestali? Do vrha je potrebno sat i pol od Velikog Rujna, no mi svakako preporučamo da si uzmete više vremena i kružno obiđete cijeli kompleks Bojinca (oko tri i pol sata) jer ćete mnogo zastajkivati, fotografirati i možda gubiti vrijeme na neke penjački zahtjevnije detalje (no vjerujte, nije strašno). Zmajeva leđa, tornjevi, prekrasne livadice okružene bijelim stjenovitim zidovima, okna, mlake na vršnom grebenu iz kojih vile piju vodu noću… Sve su to čari ovog ne baš visokog vrha , ali definitivno najljepšega u ovom dijelu nacionalnog parka! S vrha imate fantastičan pogled na Višerujno, Veliki Golić i more, a jedna staza vodi izravno u Starigrad Paklenicu (oko dva sata hoda).

Veliki Golić

Pogled s Velikog Golića

Pogled s Velikog Golića

Ako postoji vrh za kojeg ste mnogo puta čuli, ali niste imali ozbilje namjere da ga posjetite, između ostalog, i zbog njegove visine, onda je to Veliki Golić. Riječ je o vrhu visokom 1265 i kao što vidite, on visinom ne može parirati svim do sada nabrojanim vrhovima. No, visoki vrhovi imaju jednu manu: kada se na njih popneš, s njih vidiš baš sve osim njih! Ali kao na dlanu s Golića vidiš cijeli velebitski masiv s najvišim vrhovima, Veliko Rujno i Bojinac, Višerujno, more, otoke… Ne možeš baš ništa nego zadivljeno nekoliko minuta stajati i gledati tu ljeoptu oko sebe, ponavljajući u sebi onu poznati izreku makarskog svećenika i planinara fra Jure Radića koji je rekao „Okom, pameću i srcem po onom što se vidi, dopirah do onog što se ne vidi!“. Do vrha možete doći sa Stražbenice iznad Velikog Rujna (30 minuta od  odvojka), te iz kanjona Paklenice, s raskršća za Vidakov kuk (tri sata od recepcije nacionalnog parka). Uistinu, poseban je taj Velebit koji te natjera da se u njega zaljubiš, a svaki put kada ga posjetiš, samo te šeretski gleda i kanda sliježe ramenima izgovarajući tiho „Pa, sam si htio ovdje doći, nemam ja ništa s time!“. I zato znaj putniče, ova planina ima puno vrhova koji su vrijedni tvoje pažnje i posjeta, a ti ćeš sam uvidjeti koji ti je najdraži i zašto!