Ne morate biti planinar da biste uživali u čarima Premužićeve staze

Ne morate biti planinar da biste uživali u čarima Premužićeve staze

Kako doživjeti Velebit ako niste ozbiljan planinar i ne želite se upuštati u cjelodnevne šetnje? Premužićeva staza je pravi izbor za vas.
Zoran Stupar
Zoran Stupar
1 min
prije 4 t

Premužićeva staza bila je moj prvi (i zasad najozbiljniji) planinarski izlet u životu. Iako zavija Velebitom, ovdje nije riječ o planinarenju u smislu uspona – staza je svojim većim dijelom ravna, bez teških strmina koje bi netko tko je u lošijoj formi teško uspio ispenjati. Zato je idealna za one koje planine privlače, ali se nisu spremni izložiti velikim naporima.

Inženjer šumarstva Ante Premužić, strastveni planinar i zaljubljenik u ljepote Velebita, 1930-ih godina projektirao je i gradio ovu turističku stazu. Danas se ona smatra pravim remek djelom graditeljstva jer je rađena u kamenu  te je položena tako da nas na vrlo jednostavan način vodi u najsurovije i najkrševitije dijelove sjevernog Velebita – Hajdučke i Rožanske kukove.

U svojoj cijelosti duga je 57 kilometara. No, naša dionica bila je mnogo kraća – prehodali smo 16 kilometara staze, koja prolazi kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit, od Zavižana do Velikog Alana. Za to nam je trebalo oko sedam sati. Za ovaj izlet potrebna su dva automobila; jedan se ostavi na odredištu, a drugim se doveze do početne točke. Ako se odlučite za dionicu kojom smo mi hodali, najbolja ideja je za izlet izdvojiti dva dana i, nakon napornog pješačenja, negdje prespavati.

Ono što je bio naš osnovni motiv za dolazak i što posebno oduševljava jesu prirodne ljepote i predivni planinski pejzaži. Pogled na Velebit gotovo je cijelo vrijeme impresivan. A kad prijeđete sa stjenovitog područja u šumu, a zatim iz nje izađete na zelenu livadu, shvatit ćete koliko raznovrsnosti krije naša najljepša planina. Osim toga, kraj Zavižana se nalazi i botanički vrt kojeg možete razgledati. Ako volite fotografirati pejzaže i prirodu, Premužićeva staza će vas oduševiti.

Za pješačenje se obavezno dobro pripremite, pravilno se odjenite i obujte (ne kao da idete u centar grada na kavicu), uzmite dovoljno hrane i tekućine. Odlična ideja je uzeti sa sobom energetske pločice i izotonične napitke, kako biste brzo povratili izgubljenu energiju.

Na putu od Zavižana do Velikog Alana, nakon nešto više od dva sata hoda, nalazi se Rossijevo sklonište kod kojeg ćete se vjerojatno poželjeti malo izvaliti na travi i skupiti energiju za preostalo pješačenje.

I nakon višesatnog pješačenja tijekom kojeg smo u jednom trenutku, moram priznati, prestali uživati u ljepotama prirode i jedva čekali da dođemo do cilja, ‘turska’ kava koju smo popili u hladu Planinarskog doma Veliki Alan bila je najslađa u životu.