Na planini se uvijek pitam zašto to radim i uvijek dobivam isti odgovor

Na planini se uvijek pitam zašto to radim i uvijek dobivam isti odgovor

Zov planina oduvijek je bio izazov.
Matej Perkov
Matej Perkov
Manje od minute
prije 9 m

Zov planina oduvijek je bio izazov. Čak i zimi, kada su usponi izazovniji i teži, ljudi se uspinju na njihove vrhunce prkoseći opasnostima. Što je izazov veći i opasniji, vredniji je!

Napredujem polako, teško je. Osjećam da se znojim iako je kuloar ispunjen sjenom. Uskoro sam na mjestu koje je izloženo suncu, a njegova toplina u ‘suradnji’ s hladnim noćima stvorila je ledenu podlogu u koju zabadam vrhove dereza i vrh cepina. Usredotočen sam na penjanje jer svaki korak mora biti točan, nemam pravo na pogrešku. ‘Isplati li se ovaj rizik?’ prolazi kroz glavu, s već klasičnim pitanjem: ‘Zašto to radim?’.

Uvijek na planini na ista pitanja dobivam isti odgovor, redovito u trenu kada prikupim posljednje atome snage i zadihan stižem na vrh. Iznad mene je samo plavo nebo koje dotičem podignutim rukama, a pogledom uzimam nagradu koju mi je planina pripremila. Snijegom i ledom okovani vrhunci promatraju me. Neki kao da mi čestitaju, a drugi kao da me kore jer sam prihvatio izazov kojem možda nisam dorastao. Ali sada sam ovdje, uživam u panorami i saznanju da sam opet pomaknuo svoje granice.

Mnogi od nas, pa tako ni ja, nisu vrhunski alpinisti i neće sudjelovati na svjetskim ekspedicijama. Nije važno.

U ovom trenutku, ja sam na vrhu svijeta.