Zašto je dobro trčati u društvu

Zašto je dobro trčati u društvu

Valentina Durekovic Sertic
Valentina Durekovic Sertic
2 min
prije 2 t

Iako sam u trkačkom smislu ‘vuk samotnjak’, ipak ne mogu odoljeti čarima trčanja u društvu, osobito kada se ide na utrke koje svi doživljavamo kao izlete i male maturalce.

Trčanje u društvu je super zabavno i najčešće isprepleteno salvama smijeha. Uz trkačke prijatelje ne morate sami na teške treninge, uvijek vam mogu praviti društvo, pokrenuti vas kada vam se ne trči i motivirati vas kada je najpotrebnije. Uz njih su kratki treninzi slatki, a oni duži se ne čine tako dugi.

Trkački monolozi

Trkači su posebni ljudi, a njihova privrženost sportu i treninzima govori puno o njihovoj osobnosti. Volim upoznavati nove ljude, a ako su još k tome trkači, to je apsolutni bingo. Vjerojatno je svakom vašem prijatelju netrkaču priča o trčanju već pomalo naporna, a možda ste i sebi naporni jer vam se čini da ste u konstantnom monologu (iako vam oni prvi postave pitanje o trčanju). U većini slučajeva odvraćaju s ‘mhm’, pritom zure u ‘prazno’ i s nestrpljenjem čekaju kraj taman kada ste u žaru objašnjavanja.

Ako imate prijatelje trkače to je win-win situacija jer možete očekivati hrpu nepresušnih tema za razgovore koji mogu trajati satima. Možete pričati baš o svemu što uključuje trčanje i ne dosaditi si – nikada! Osim toga, znate da u takvom prijatelju imate jako dobrog slušača koji vas razumije i koji vam može podijeliti dobar savjet. Nije mi se jednom dogodilo da sam tražila savjet od iskusnijih ili empatično uho koje će me utješiti oko ozljeda ili treme prije utrka. Također, vjerojatno su svakom vašem prijatelju netrkaču naporne vaše objave u vezi trčanja na društvenim mrežama pa vas skrivaju sa svojih zidova, odfrendavaju, a neki možda posežu i za blokiranjem. No, prijatelj trkač želi vaše objave o trčanju! Želi vaše fotke s trčanja, želi vaše fotke s utrka, želi vaše izvještaje o rutama, stazama i trkama… Sve želi, sve voli, sve lajka i daje vam podršku.

Zajedničko uživanje u hrani (i piću!)

S trkačkim društvom su i odlasci na utrke čista zabava, a uzbuđenje kreće već s prvim dogovorima: prijevoz, vrijeme polaska, oprema, hrana, piće… Baš kao mali maturalac! Ponekad na utrke krenemo u ranim jutarnjim satima, ali to nikome ne pada teško. Svi se vesele već od otvaranja očiju i svi su potpuno razbuđeni. Volim naše prve jutarnje kave dok se skupljamo za polazak, volim biti u toj energiji: ne prestajemo se gasiti, ni od priče, ni od smijeha, do suza. Naravno, uvijek se nosi hrana, bez obzira na dužinu putovanja. Trkači vrlo strastveno uživaju u hrani, pogotovo nakon teških i iscrpljujućih utrka, a što je još važnije, nikada ne osuđuju pojedene (ili popijene!) količine. Dapače, s prijateljima trkačima i hrana poprima nove okuse i jednu novu dimenziju potpore – jede ti se krafna, dvije, pet? Samo daj, istrčat ćeš to!

Volim trčanje jer spaja ljude najrazličitijih generacija i zanimanja: u trčanju su svi jednaki, spojeni u cjelinu, bez razlika i svi pričaju istim jezikom. Zbog toga su i ta prijateljstva neprocjenjiva i nezamjenjiva jer ono što je jednom počelo kao razgovor o novim tenisicama često se pretvara u prijateljstva za cijeli život.