Zašto volimo trčati? Odgovor je…

Zašto volimo trčati? Odgovor je…

Ponekad zalutali prolaznik vikne: 'Bravo, samo tako!'
Matej Perkov
Matej Perkov
1 min
prije 2 god

Foto: Matej Perkov

Nismo prvaci, rekorderi niti nas itko plaća da se znojimo. Mi smo, ruku na srce, oni čiji je životni moto bio ‘Za ljubavnim prilikama i tramvajem se ne trči’. A onda smo jednom potrčali. Shvatili smo da je zabavno. I nastavili smo trčati.

Ispočetka je bilo teško, a zatim je postajalo sve lakše. Trčali smo sve brže, sve dalje, ni sami ne vjerujući da uživamo u svakom koraku. Nikada nismo dotrčali do vrpce u ciljnoj ravnini, a možda niti nećemo. No, to nas ne zamara. Trčimo kroz parkove, šume i gradske ulice. Trčimo po nasipu, brežuljcima i planinama. Naši najveći navijači su vjetar koji zapinje u krošnjama drveća, more koje šumi dok ubrzano letimo plažom.

Ponekad nasmiješeni prolaznik digne palac i vikne ‘Bravo, samo tako!’, ali ponekad nas i čudno gledaju i vjerojatno se pitaju ‘Kako im se samo da?’ Pitaju se što zapravo imamo od toga, jer u našem činu vide samo znoj i muku.

Ali upravo kroz znoj postajemo svjesni toga koliko je naš put vrijedan, koliko su naši ciljevi zapravo dohvatljivi. U trenutku kada odlučimo da je kraj i stanemo, ostajemo sami u tišini. Opet smo probili granice koje smo si postavili sami. Ili možda nismo – jednostavno smo uživali, sretni jer smo svjesni da smo napravili nešto dobro za naše tijelo. Nema navijača, vrpce na cilju, medalja, trona. Ostajemo sami sa svojim osmijehom, u potpunosti ispunjeni zadovoljstvom.

Zato volimo trčati!