ZIMSKI USPON NA NAJVIŠI VRH BALKANA

ZIMSKI USPON NA NAJVIŠI VRH BALKANA

Bugarska je zemlja neizrecivo lijepe prirode i bogate kulturno povijesne baštine, a njene planine nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Upravo se na planini Rila nalazi najviši vrh Balkana, 2925 m visoka Musala, vrh koji je službeno najhladniji u Europi s prosječnom temperaturom od -3 stupnja. Ova prekrasna planina u žargonu planinara i alpinista naziva se „Everest“ zbog svoje surovosti u zimskim uvjetima. Na samom vrhu nalazi se meteorološka postaja, a u ljetnim mjesecima planina je poznata zbog brojnih jezera koja su dobila šaljiv nadimak „Rilski cirkus“. Upravo je zima godišnje doba koje smo odabrali za uspon na ovu planinu, a priču u kojoj smo bili glavni likovi pamtit ćemo kao lijepu uspomenu do kraja života!
Matej Perkov
Matej Perkov
6 min
prije 6 m

Balkane moj

U težnji da dožive avanturu i vide druge kulture, ljudi putuju daleko od svog doma, daleko od regije, Europe. Sve ono što čini savršeno putovanje nalazi se nerijetko nadohvat ruke, a mi smo odabrali destinaciju koja u turističkim krugovima nije odveć cijenjena. Znali smo da ćemo ondje naći točno ono što tražimo – izazovu i avanturu na prekrasnoj planini koja osim atraktivnosti ima i epitet najvišeg vrha na Balkanu. Planina Rila poznata je po brojnim lijepim vrhovima među kojima je najviša Musala (2925 m), a sama riješ „Musa Alah“ znači „k bogu“, odnosno i taj naziv govori da se u prošlosti smatralo da na vrhovima visokih planina obitavaju božanstva. Kako god okreneš, na svakoj planini, pa i ovoj, duhovnost dolazi do izražaja kojem god se bogu molio. Kada se u trenutku izlaska sunca nađeš okružen snježnim vrhovima na čarobnom mjestu, shvatiš da je naš Balkan početak i kraj svega. Možda zvučim patetično i suviše lokalpatriotski, ali običavam kazivati ono što istinski osjećam.

Borovec

Borovec je turističko mjesto koje se nalazi podno planine Rila, a sastoji se uglavnom od hotela, pansiona, vikendica i otmjenih ljetnikovaca elite. Mjestašce vrvi skijašima, među kojima osim domaćih ima i podosta Rusa, te Britanaca.

Borovec

Borovec

Zbog jeftinih avionskih letova, smještaja i naravno alkohola, velik broj mladih Britanaca dolazi ovdje na zimovanje. Stoga i ne čudi što su mnogi pubovi okićeni engleskim zastavama, te šalovima i dresovima popularnih engleskih nogometnih klubova. Cijene su vrlo pristupačne i ne morate se odveć bojati da će vas netko prevariti jer za svaku naručenu stvar dobijete račun. Ukoliko dođete u neki ugostiteljski objekt koji je prazan, zbog govora kojeg konobari čuju odmah će pustiti hrvatsku ili srpsku muziku kako bi se gostu ugodilo. Morate se paziti jedino taksista, kao i bilo gdje u svijetu. Hrana je fantastična (uostalom, gdje se to na Balkanu loše jede?), a piva i vina ima za svačiji ukus. Za prihvatljiv iznos uzeli smo studio apartmančić za tri osobe u hotelu u centru mjesta, a planinarima je na izbor i planinarski dom Šumnatica koji je udaljen oko 5 km od centra Borovca, što je malo nezgodno ako nemate prijevoz. Planinarski dom vode ljubazni ljudi koji ponekad planinare po Hrvatskoj i Srbiji, te odlično govore hrvatsko/srpski zbog ljudi s našeg govornog područja koji već godinama ondje odlaze na planinarske ture.

Početak uspona u divnoj crnogoričnoj šumi

Početak uspona u divnoj crnogoričnoj šumi

Od Borovca do Hiže Musala

Od Borovca se do planinarskog doma Musala na 2350 m može doći na dva načina: žičarom do mjesta Jastrebec (2369 m), te zatim oko sat vremena pješice do planinarskog doma, ili pak možete krenuti pješice iz samog mjesta i za to će vam trebati nešto više od tri sata. Trojica junaka ove priče krenuli su prilično entuzijastično pješice, u par navrata presijecajući trasu gondole: djelomice planinarskom cestom, djelomice skijaškom stazom, a djelomice markiranom stazom. Zimsko ozračje u kojem smo se nalazili bilo je prekrasno, grane stabala svijale su se pod količinom napadalog snijega, a djeca su ciktala od radosti jureći na skijama i sanjkama skijaškom stazom.

Planina Rila je nacionalni park

Planina Rila je nacionalni park

Nešto kasnije zadesila nas je mećava koja nam nije dopustila da se potpuno opustimo, no već smo bili nadomak našeg cilja. Bio je četvrtak i planinarski dom nije bio otvoren, pa samo preko terase ušli u drvenu kućicu čija su vrata na prvom katu bila potrgana. Bilo je to planinarsko skloništa s ležajevima za 20-ak osoba, a spavaonica je bila puna snijega koji je napadao kroz odškrinuta vrata koja se nisu dala zatvoriti. Odabrali smo sobu u prizemlju, te upalili vatru u maloj peći. S guštom smo se presvukli i večerali, te kasnije na terasi uživali u pogledu na nebo puno zvijezda. Čini se da će sutrašnji dan biti dobar za uspon!

Do vrha Musala

Do vrha Musala

Noć na najvišem vrhu Balkana

Sutradan smo rano ustali, a plan je bio da se popnemo na vrh i spustimo nazad u sklonište. Krenuli smo stazom koja je svakih 50-ak metara označena metalnim stupovima čiji je zadatak bio prijenos kabla koji je dosezao do meteorološke postaje na vrhu planine. Sada uglavnom ima funkciju orijentacijskog pomagala. Hodali smo stazom koja se nalazi između dva jezera i ti stupovi su itekako pomogli da se ne okupamo u ledenoj vodi, jer površina jezera bila je zaleđena i prekrivena snijegom. Napredovali smo teško jer smo propadali u mekani duboki snijeg, no nakon dva i pol sata penjanja stigli smo do planinarskog doma koji ima oblik piramide i nalazi se na obali Ledenog jezera. I taj dom bio je zatvoren, a netko je nepažnjom ostavio otvorena vrata skloništa i unutra je sve bilo puno snijega kojeg smo počistili lopatom koju smo ondje našli, te zatim vrata dobro zatvorili i nastavili dalje. Do vrha nema još mnogo, oko sat vremena po strmoj stazi po stijenama koja je osigurana metalnim sajlama razapetima između već spomenutih stupova.

Musala - najviši vrh Balkana

Musala – najviši vrh Balkana

Magla nas je opet progutala, a vjetar je postajao sve jači. S derezama na nogama napredovali smo gore, ne hvatajući se rukama za metalnu sajlu jer su nas upozorili da je to opasno zbog udara groma. Odjednom ispred mene tamna sjena – došao sam pred opservatorij. Pored njega se nalazi i stup koji označava najviši vrh Balkana, pa smo se fotografirali s hrvatskom zastavom. Iz meteorološke postoje izašao je neki tip i pozvao nas unutra, bio je to „bratko Nikolaj“ koji nas je dočekao s vrućim čajem i toplom juhom. „Ja sam ovdje sam dva tjedna, sva sreća što ste došli, pa da imam s kime popričati…“ s osmijehom je rekao, te smo dobih sat vremena čavrljali o svemu i svačemu jer bugarski jezik sličan je hrvatskom. Rekao nam je „Gledajte, magla je i s vrha se ne vidi ništa, no ako prespavate, postoji mala mogućnost da će se ujutro razvedriti nakratko i imat ćete vidik…“. Pristali smo na tu ponudu i prespavali u opservatoriju u kojeg smo ušli ljestvama preko terase jer vrata su potpuno zatrpana snijegom. Doživljaj spavanja u toplim krevetima na vrhu Balkana platili smo tričavih 40 kuna, a jutro nas je dočekalo s posebnom nagradom: sunce je probilo ograde i magleni veo se razmaknuo, otkrivajući jedinstvenu ljepotu planine Rila. Tada shvatiš zašto je ovo sveto mjesto i zašto ovu planinu nazivaju „Everest“. Rila je izgledala kao da ju je netko zalio bijelom bojom, a vjetrić je tajanstveno povlačio maglenu koprenu po vrhovima i grebenima. Spustili smo se istim putem do planinarskog doma Hiža Musala, imali smo cijeli dan na raspolaganju. Pokušali smo napraviti turu do postaje žičare Jastrebec, no vrijeme se počelo kvariti i odlučili smo se vratiti. Usput smo se popeli na lijepi vrh Aleko s kojeg se lijepo vidio masiv podno vrha Mala Musala.

Mala i Velika Musala s vrha Iriček

Mala i Velika Musala s vrha Iriček

Da li je Musala sve na Rili?

Sutradan je osvanuo četvrti i naš posljednji dan na planini koji smo odlučili provesti na vrhovima istočnog dijela centralnog masiva, podno Male Musale. Propadajući kroz dubok snijeg borili smo se s klekovinom i sami sa sobom, no naposljetku smo svladavajući poneke strmine došli na lijepi greben vrha Deno (2790 m). Dan je bio lijep i planina nas je nagradila lijepim vidicima, a u vidokrugu je posebno dominirala velika stijena zvana Sfinga. Dok su se prijatelji umorni vratili u planinarski dom, odlučio sam iskoristiti lijepo prijepodne kako bih se popeo na dva lijepa vrha koji su svaki za sebe poseban svijet i čarolija. Jedan je Studenatska chad (2784 m), a drugi je viši i tajanstveniji, te napose zahtjevniji Iriček (2850 m). Iriček ima oblik slova Y i dva odvojena vrha podjednake visine, a s njega se grebenom može nastaviti na zahtjevnu Malu Musalu. Uživao sam u samoći i bjelini koja me okruživala, bilo je toliko lijepo da se nisam htio vratiti dolje.

Vrh Aleko, pogled na Iriček

Vrh Aleko, pogled na Iriček

Sunce je dobrano ugrijalo, a divokoze koje su bježale spazivši me samo su zaokruživale cijelu romantiku ove silovite planine. Do planinarskog doma sišao sam niz jedan strmi kuloar na sve četiri, tako da adrenalina i uzbuđenja nije nedostajalo. Od ove planine sam naposljetku dobio zaista sve! Prebirali smo dojmove silazeći u Borovec prema planinarskom domu Šumnatica, a još smo imali dovoljno vremena da obiđemo zanimljivi gradić Samokov. Rila u ljeto je jedan potpuno drugi svijet, nešto što se mora posjetiti! Tu je i lijepi vrh Maljovica, a obavezan je i obilazak Rilskog manastira iz 10. stoljeća s prekrasnim freskama. Još je mnogo bugarskih planina koje čekaju da obiđem njihove vrhove, a svim ljubiteljima Balkana i planina svakako preporučam odlazak na Rilu – Musala vas čeka!