BIJELE, SAMARSKE I KOLOVRATSKE STIJENE

BIJELE, SAMARSKE I KOLOVRATSKE STIJENE

Plavo je nebo, zelene su šume i livade, a što je to bijelo u kombinaciji Gorskog kotara, te planinske regije u koju bježimo od gradskog života, udobnosti i vreve? Stijene, dragi moj čitatelju, što se poput mladih djevojaka u vjenčanicama nenametljivo, a opet hvalisavo pokazuju svakome tko se nađe u njihovoj blizini. Iako se nalaze u istom području na trasi Kapelskog planinarskog puta, kompleksi Bijelih, Samarskih i Kolovratskih stijena svijet su za sebe. Iste i različite odjednom, zadivljuju planinare svojom ljepotom, oduševljavaju svojom pruženom rukom, ali i opominju kako prirodu moramo čuvati i poštivati!
Matej Perkov
Matej Perkov
5 min
prije 4 m

Nevjerojatni oblici Samarskih stijena

Bijele stijene

Počet ćemo ovu priču s Bijelim stijenama koje su možda i najpoznatije. Stoljećima su bile sakrivene od ljudskog pogleda, nitko nije za njih znao niti im dolazio odveć blizu. Jedne je zime u 19. stoljeću lokalni lugar Jakob Mihelčić odučio slijediti tragove medvjeda u snijegu, te je na taj način otkrio prekrasan put kroz stjenoviti labirint. Svoju tajnu nije ljubomorno čuvao za sebe, već ju je otkrio planinarima. Točnije, istraživaču i planinaru Dragutinu Hirtzu.

Prsti u Bijelim stijenama

Prsti u Bijelim stijenama

Ova anegdota početak je povijesti o Bijelim stijenama, a zagrebački planinari su kroz stjenovite skulpture markacijama označili stazu koja nosi ime „Vihoraški put“. Bilo je to vrijeme kada je HPD „Kapela“ surađivala s HPD Vihor, a staza je povezivala Bijele i Samarske stijene, te je ka jugu nastavljala prema Kolovratskim stijenama. Na sam vrh Bijelih stijena penjanje olakšava čelična sajla i nekoliko klinova zabijenih u stijenu, a upravo takav adrenalinski pristup „na sve četiri“ posebice oduševljava planinare željne uzbuđenja. Na vrhu (1335 m) nalik rastaljenom svijećnjaku dočekat će vas nekoliko runolista koji ondje svakog proljeća redovito procvatu. Taj mali cvijetak vunastih latica strogo je zaštićen simbol planinarstva i svojom ljepotom naglašava posebnost mjesta na koje ste došli. Ono što vidite s vrha oduševit će vas: fantastičan splet raznih stjenovitih oblika i skulptura u kojima ćete prepoznati razne likove ukoliko malčice uključite maštu. Mnogo je tu kutaka koji imaju interesantna imena: Boce, Kapelica, Filter, Frižider… Postoje ovdje među stijenama i jame u kojima se snijeg nikada ne topi, pa i usred ljeta možete u ostatke snijega staviti pivo na hlađenje. Najposebniji dio ove stjenovite galerije su Prsti, pet visokih stjenovitih tornjeva koji podsjećaju na ispružene prste.

Planinarska kuća na Bijelim stijenama

Planinarska kuća na Bijelim stijenama

Još su davne 1928. ovdje planinari izgradili sklonište koje je prema istraživaču Hirzu nazvano „Hirčevo sklonište“, a kasnije su planinari izgradili lijepu kuću, pomno osmišljenu da zadovoljava planinarske potrebe i istovremeno odolijeva surovim planinskim vremenskim uvjetima. Bijele stijene su područje s najviše padalina u Hrvatskoj, vrijeme se jako brzo mijenja zbog sudaranja mediteranske i kontinentalne klime, a velike količine kiše i snijega itekako utječu na ruiniranje materijala od kojih su ovi objekti građeni. Ponekad bi palo toliko snijega da su planinari u prostorije na prvom katu ulazili kroz prozor! Stotinjak metara dalje nalazi se planinarsko sklonište koje je otvoreno cijele godine, a trenutno je u fazi obnove i sigurni smo da će marljive ruke „Kapelaša“ izgraditi jedno od najljepših planinarskih objekata u Gorskom kotaru! Planinarska kuća, naime, otvorena je samo u ljetnom razdoblju.

Staza je atraktivna, ali ne prezahtjevna

Staza je atraktivna, ali ne prezahtjevna

Ovo područje zaštićeno je kao strogi prirodni rezervat – ovdje nije dopušteno prisustvo većeg broja ljudi odjednom kako se ne bi narušavala prirodna ravnoteža, ne smije se ložiti vatra na tlu, ne smije se brati cvijeće, plašiti životinje, trgati granje ili uopće sa planinarske staze pomicati stablo koje je na nju palo. Ovaj biser prirode svi moramo čuvati! Planinari koji ovdje dolaze često tijekom cijele godine ne mogu se odlučiti kada im je draže i ljepše: u proljeće i ljeto kada sve zazeleni, ili pak zimi dok je sve pod snježnim pokrivačem i cijeli prostor izgleda potpuno drugačije. Tada se i najiskusniji mogu izgubiti kada snijeg pokrije staze, a bez planinarske markacije nemaš pojma kamo zapravo moraš ići. Je li ljepše doći na Bijele stijene sam, buditi se u ranoj zori i popeti se na vrh dok kilometrima uokolo nema nikoga, te sa strahopoštovanjem prihvaćaš činjenicu koliko si mali u odnosu na prirodu, izoliran od svih?

Runolist

Runolist

Ili je možda najljepše kada povedeš prijatelja (planinara i pogotovo neplaninara), te mu gledaš čuđenje na licu i sjaj u oku dok gleda ljepotu koju nije mogao ni zamisliti? Sreća je ponekad biti sam kako bi mogao doprijeti u svoju dubinu, a ponekad je najljepša kada je s drugima dijelimo! Najpopularniji prilazi bijelim stijenama su iz pravca Jasenka makadamskom cestom, te nadalje uspon Begovom stazom. Penjati se do Bijelih stijena također možete i jednom lijepom, laganom stazom kroz Klanac kostura.

Samarske stijene

Samarske stijene nalaze se sjevernije, a do njih se vrlo atraktivnim Vihoraškim putem dolazi za otprilike tri sata „na sve četiri“. Staza je ponegdje osigurana metalnim ljestvama, klinovima i sajlama, ali nemojte se bojati jer nije strašno ni teško! Nemojte se začuditi ako će vam trebati i više, jer u ovoj ljepoti lako je izgubiti osjećaj za vrijeme.

Samarske stijene

Samarske stijene

Staza će vas dovesti do odvojka je obližnje sklonište koje je nazvano prema legendarnom hrvatskom alpinistu Ratku Čapeku, osobenjaku koji je prerano poginuo. U jednoj polušpilji smjestila se drvena kućica čija terasa strši prema van, a ponad nje se uzdiže okomita impozantna stijena. Ta kućica je Ratkovo sklonište, svojim izgledom možda i najposebnije sklonište u Hrvatskoj. Kada uđeš čuti ćeš samo tišinu, ali ako se usredotočiš lako je čuti veselo čavrljanje i pjesmu koju su ovi zidovi upili tokom svih ovih godina kako su planinari tu boravili. I dok si sam nisi sam – ovdje ima i veselih puhova, možda zaluta i neki medo, a vuka teško da ćeš vidjeti.

Ratkovo sklonište na Samarskim stijenama, održavaju ga planinari PDS Velebit

Ratkovo sklonište na Samarskim stijenama, održavaju ga planinari PDS Velebit

Vrh Samarskih stijena (1302 m nalazi se na putu od Ratkovog skloništa prema famoznoj „osmici“, stazi koja vrluda kroz ovaj stjenoviti labirint. Kroz kompleks Samarskih stijena vodi fantastični Mrkopaljski planinarski put koji je veoma sličan Vihoračkom – dakle, četveronoške obilaziš fantastičan kompleks stijena nevjerojatnih oblika. I one također imaju vrlo neobična imena koja pokušavaju dočarati njihov izgled: Amfiteatar, Razbijeni vrh, Slonova brada, Dvorac, Piramida, Veliki kanjon… Strme stijene ponegdje strše i do 50 metara u visinu, a bezbrojne pukotine i žljebovi zapravo su rezultat igre padalina i vapnenačke stijene. Ta igra traje tisućama godina, a vi ćete se tijekom divljenja uživjeti u igru „Gdje da stavim ruku, a gdje nogu?“. Ne bojte se, nije teško, ali je vrlo atraktivno i na kraju dana penjanje će vas dobrano izmoriti! Najlakši prilaz Samarskim stijenama je s lokacije „Trinaesti kilometar“ na makadamskoj cesti koja povezuje Mrkopalj i Jasenak.

Kolovratske stijene

Treći dio ove priče možda jest nekako površinski najmanji, možda i jest nešto manje atraktivan, ali definitivno je vrijedan posjeta! Kolovratske stijene nalaze se južno od Samarskih i Bijelih, te se kao osamljen greben pružaju na samom rubu Velika Kapele gdje se planina počinje spuštati k moru. Greben koji je dug oko jednog kilometra ima dva vrha, Zapadni (1099 m) i Istočni (1090 m).

Penjanje u Kolovratskim stijenama

Penjanje u Kolovratskim stijenama

Podno Stijena se na makadamskoj cesti nalazi šumarska Zelena kuća čiji je dio namijenjen za planinarsko sklonište, no ako ćete ondje spavati morate znati da je u lošem stanju.  Atraktivna staza koju svakako morate obići je „Krampusov put“, nazvana prema velikom planinaru i entuzijastu Željku Kanturi čiji je nadimak bio Krampus.

S vrha Kolovratskih stijena

S vrha Kolovratskih stijena

Iako je staza kraća od Vihoraškog puta na Bijelim stijenama i „osmice“ u Samarskim, nećete biti ništa manje oduševljeni dok budete lutali među stjenovitim blokovima ukrašenim reljefima koje je izrezbarila voda. Moguće je napraviti kružnu turu od skloništa na Dulibi. Posebnost Kolovratskih stijena je blizina mora  – osjećat ćete da ste na izlaznim vratima Gorskog kotara. Ispod vas nalazi se Jadran i Vinište, a s lijeva Velebit. Sve ove lokacije koje smo u članku nabrojali vrijedne su više od  jednog posjeta, a posebna je čarolija kada ih obiđete odjednom u trasi Kapelskog planinarskog puta!