JESTE LI POSJETILI PLANINE SLAVONIJE?

JESTE LI POSJETILI PLANINE SLAVONIJE?

Bezbroj puta čuli ste izreke i pjesme u kojima se spominje „ravna Slavonija“, ali itekako bi se iznenadili ako vam kažemo suprotno! Velik dio Slavonije, te regije poznate kao ravničarske, zapravo je prekriven planinama. Nekada davno kada je ovo područje bilo prekriveno Panonskim morem, Papuk, Dilj gora, Krndija i Psunj bili su otoci oko kojih su plivale psine duge 20 metara. Sada su to pitome planine nevelike visine i možda vam ideja da napravite izlet na njih i ne zvuči kao nešto senzacionalno. Ali jest! Ne vjerujete? Evo argumenata koji će vas motivirati da odete planinariti u Slavoniju i odlično se zabavite!
Matej Perkov
Matej Perkov
6 min
prije 12 m

Vrh Ivačka glava izgleda alpski

Prva i najdulja hrvatska planinarska transverzala

Za početak da objasnimo: transverzale su staze koje imaju svoj početak i svoj kraj, a osim po geomorfološkim lokalitetima poput vrhova, slapova i špilja, također vas vode i pored različitih sakralnih objekata, muzeja, utvrda ili slikovitih etno sela. Na određenim lokacijama imate žig kojeg morate udariti u planinarsku knjižicu kao dokaz da ste neko mjesto posjetili, da bi na kraju dobili značku kao uspomenu i mali trofej. E, pa upravo prva i najdulja staza u Hrvatskoj tog tipa je Slavonski planinarski put! Krenete li od Daruvara kružno po slavonskim planinama, proći ćete čak 320 km po Papuku, Psunju, Krndiji i Dilj gori! Za to će vam trebati devet ili deset dana (ovisno kakav vam je tempo hodanja), a diljem trase nalaze se brojni planinarski objekti u kojima možete noćiti. Slavonski planinarski put otvoren je 1957. godine i ima čak 35 kontrolnih točaka koje obuhvaćaju vrhove, crkvice, stare gradine i planinarske domove. Najviši vrh Slavonije je Brezovo polje (984 m) na Psunju.

Prepusti se ljepoti šume!

Ono što je na slavonskim planinama najljepše zapravo je šuma – ta prekrasna višestoljetna šuma koje da grli svojim stablima hrasta i bukve, a kada noću hodaš onda po mirisu osjetiš i umirujuću aromu crnogorice. Teško je reći je li šuma ljepša ljeti kada je sve zeleno, ili pak ujesen kada se stabla rasprsnu u milijun boja, a lišće pada po stazama i planinarima kao konfeti. Ima i planinara kojima je hodnje po takvom terenu dosadno jer ograničava vidik, ali u planini treba umjeti uživati na način koji ti ona pruža. Planina nas grli svojom šumom, onemogućavajući vidik tjera nas da bolje slušamo, da primjećujemo detalje u bližoj okolini. „Gle ih!“ uzvikne mi prijatelj, pokazujući rukom na krdo od 20-ak srndaća i srna. „Pazi da ga ne pregaziš!“ uzvraćam malo kasnije, pokazujući rukom na malog daždevnjaka koji se žutim točkicama dobro maskirao među šarenim lišćem. Upravo šumska staza planinarima je velik izazov: ponekad je dovoljno da promašiš i jednu planinarsku markaciju, pa da odlutaš u krivom smjeru.

Prastare stijene na Krndiji

Prastare stijene na Krndiji

Povijesne utvrde i ratovi

Odavna su planine ljudima pružale neku sigurnost: u njihove su šume bježali, po klancima i gudurama se skrivali. Gradili su na vrhovima brda stare gradine iz kojih su se branili od tuđina, promatrajući tko se sve kreće dolinom i kakve su mu namjere. Na slavonskim planinama nalazi se mnogo srednjovjekovnih utvrda i gradina uz koje se, osim povijesnih priča, također vezuju i mnoge bajke i legende. Najpoznatiji je onaj najveći i najočuvaniji: Ružica grad na Krndiji, a priča kazuje da je vila Ružica svake noći rušila ono što je bahati velmoža sagradio. Jednom ju je stari zlikovac i uhvatio, te je zazidao u vrh najviše kule. Vilinske moći nisu dale mira zlom plemiću, pa je upravo sa kula pao velik kamen koji ga je ubio. Na Požeškoj gori postoji čak 5 starih utvrda koje su povezane zasebnom transverzalom i može ih se obići u jednodnevnom izletu. Iznad sela Velika gdje se počinju uzdizati obronci Papuka nalazi se dobro očuvam Velički stari grad, a na južnoj strani Krndije nalazi se Bedemgrad od kojeg je ostala sačuvana tek jedna kula. Možda je i najinteresantnija ruševina Stari grad koji se nalazi oko sat vremena hoda od poznatijeg Ružica grada: tajanstvene ostatke zidine progutala je šuma, a povjesničari ne znaju ni kada je točno sagrađen, kada je napušten, te tko je tamo obitavao i zašto. Tek poneka gorska vila ondje čeka putnika namjernika, u želji da mu ispriča tu tajnu. Šteta što mnogi izletnici ne vjeruju u vile, pa ih stoga ne mogu ni čuti. Kod Ružica grada održava se i turistička manifestacija uprizorenja srednjovjekovnih zgoda. Iako se čini da su brojne utvrde sagrađene na mjestima gdje ih nitko ne bi ni pokušao napasti i osvojiti, morate znati da je slavonskim planinama nekada vijugala rimska cesta koja je i u radnom srednjem vijeku bila u uporabi. U drugom svjetskom ratu ovdje su se odvijale žestoke borbe i u šumama su se skrivali partizani, o čemu svjedoče brojna spomen obilježja i partizanska groblja.

Jankovački slap Skakavac

Jankovački slap Skakavac

Najstarije stijene u Hrvatskoj

Nemalo ćete se iznenaditi kada na pitomim planinama Slavonije ugledate stjenovite predjele koji kao da ondje ne spadaju, ali kao i sve planine, i ova je građena od stijena i kamenja koje se nalazi ispod zemljanog pokrivača. Geopark Papuk jedini je takve vrste u Hrvatskoj, a svojom izraženom geološkom baštinom oduvijek je bio važan kao turistički, ali i gospodarski resurs (brojni kamenolomi). Geoparkovi organiziraju različite aktivnosti te pružaju logističku potporu za prijenos različitih saznanja iz područja geoznanosti i znanosti o okolišu prema javnosti. To postižu kroz zaštitu i promociju geospomenika, osnivanjem muzeja, informacijskih centara, izradom staza, izdavanjem popularno-znanstvenih članaka i edukativnih materijala, organizacijom seminara i na druge načine.
Geoparkovi potiču znanstvena istraživanja, ostvaruju veze sa fakultetima i drugim istraživačkim ustanovama te potiču dijalog između geoznanstvenika i lokalnih zajednica. Naš pisac Matko Peić davno je zapisao u svom djelu Skitnje:  „Mnogi ne bi mogli povjerovati da se ovdje, iz ravnice uspravljaju gore kao timori, kao vrhovi izumrlog miocenskog mora i da se ovdje čovjek verući se potiplje o okamenjene školjke, zvijezde, puževe i alge. U um im ne ide da za mjesečine ovdje blista izljev vulkanskog kamenja i sjaje se arhajski gnajsi, tinjčevi škriljavci, silurske naslage, blista kremenit silit. I ne dolaze k sebi kad im kažeš i prstom pokažeš da je na geološkoj karti Hrvatske ovaj požeški kraj najcrveniji, što znači da nije zemljani mekušac, nego eruptivni kamen granit, bazalt…“. Najpoznatiji lokalitet su 600 milijuna godina stare Tauberove stijene na vrhu Lapjak iznad Velike.

Jankovac

Jankovac na Papuku jedno je od najpoznatijih izletišta u slavonskim planinama. Ovdje se nalazi lijepo uređeno umjetno jezerce koje se obrušava niz 30 metara okomitu stijenu kao slap Skakavac, poznata atrakcija Papuka. Prvi je planinarski dom na ovoj lokaciji sagrađen prije 80 godina. Za afirmaciju prirodnog prostora današnje Jankovačke doline u potpunosti je zaslužan plemeniti Josip Janković, voćinski vlastelin – kojega se često naziva i grofom, iako to nikad nije bio – a koji je kao osebujan i poseban čovjek prepoznao ljepote ovog prostora još početkom 19. stoljeća i to ne samo prepoznao već izgradio, unaprijedio i oplemenio. Njegov grob nalazi se u stijeni iznad jezera, kao i zanimljiva špiljica u kojoj se, kako priča kazuje, skrivao poznati razbojnik Čaruga. Oko Jankovačke visoravni vodi zanimljiva poučna staza koja vam kazuje priču o povijesti ovog mjesta, kao i staklarima koji su ovdje obitavali.

Jesensko planinarenje Krndijom

Sela drugačije Slavonije

Sela i zaseoci razbacani po obroncima slavonskih planina i njihovim podnožjima razlikuju se od tipičnih slavonskih sela u ravnici. Kako arhitekturom, tako i načinom života i kulturom. Upravo zbog tog svog položaja neki su kroz povijest bili na meti okupatora, ali mnoga nisu ni taknuta u ovom posljednjem, Domovinskom ratu. Ljudi su se ponajviše bavili vinogradarstvom (Kutjevo), šumarstvom i stočarstvom. O teškom životu govori i siromašan, priprost izgled mnogih sela, koja su danas većinom opustjela. Neka, nažalost, nemaju više nijednog stanovnika. Nakrivljeni koševi za kukuruz, propali krovovi i zarasla dvorišta čest su prizor. Rastušje podno Dilj gore dalo nam je velikog barda: Dragutina Tadijanovića. Najveći planinarski slet u Hrvatskoj odvija se upravo u Kutjevu za Martinje, kada ovdje dođe preko 2000 planinara iz cijele Hrvatske i BiH. Planinarske ture često se kombiniraju s posjetom OPG-ovima i vinskim podrumima, pa žedni planinari imaju prilike degustirati zlatne kapi koje nam je dala vinova loza posađena na – planini.

Bedemgrad na Krndiji

Bedemgrad na Krndiji

Izleti za svakoga!

Slavonske planine svojim položajem, geomorfološkim oblikom i bezbrojnim kilometrima staza pružaju velik potencijal za izlete baš za svakoga! Zagriženi planinari i visokogorci u treningu mogu hodati satima ako to žele, dok obitelji s klincima i izletnici mogu odabrati kraće dionice. Do početka svih planinarskih puteva moguće je doći autom, a brojni planinarski domovi i kuće stoje vam na raspolaganju (prije izleta provjerite jesu li otvoreni). Potencijal slavonskih planina otkrili su ljubitelji dva kotača i trkači: iako nema ovdje velikih visina, svojom prostranošću i dinamičkim terenom rekreativci mogu nakupiti veliku visinsku razliku konstantno se upinjući i silazeći. Brojne su trail i treking utrke različite duljine, a guste šume i ponekad gusto blato velik su izazov za gladijatore 21. stoljeća. Kojim god  bio vaš rekreacijski odabir, slavonske planine neće vas nimalo razočarati!