OSAM NAJLJEPŠIH PLANINARSKIH SKLONIŠTA U HRVATSKOJ

OSAM NAJLJEPŠIH PLANINARSKIH SKLONIŠTA U HRVATSKOJ

Često puta na društvenim mrežama vidimo bajkovitu fotografiju male kućice u planini, a ispod tekst „Spavanje u njoj je besplatno, samo se trebate do ove kućice popeti!“. Mnogi neplaninari ne znaju da u Hrvatskoj imamo mnogo takvih prekrasnih kućica koja se službeno nazivaju „planinarsko sklonište“. Mnogi ne vjeruju, ali istina je – vrata su uvijek otključana, unutra možete boraviti jednu ili više noći, a ne morate platiti baš ništa! Jedini uvjet je da iza sebe ostavite čisto i uredno kako ste i našli. U ovom tekstu opisat ćemo 8 najljepših hrvatskih planinarskih skloništa!
Matej Perkov
Matej Perkov
5 min
prije 2 m

Kako su ljudi počeli intenzivnije odlaziti na planine, pojavila se i potreba čvrstim objektima u kojima će planinari noćiti, odmarati se i skupljati snagu za daljnje uspone. Mnoga mjesta na kojima je logistički potrebno napraviti neki objekt ne pružaju mogućnost izgradnje većih planinarskih domova, a pogotovo opskrbu strujom, plinom i postavljanjem adekvatne kanalizacije. Najčešće volonterski, vlastitim snagama, društva grade planinarska skloništa koja ne znače samo udoban boravak u planini, već i spašavanje života u nuždi. Njihova arhitektura, kao i mjesta na kojima su izgrađena, naglašavaju planinsku romantiku i kod ljudi pobuđuju ogroman užitak upravo zbog toga što ne pružaju veliku udobnost.

Planinarsko sklonište Mališčak na Papuku

Planinarsko sklonište Mališčak na Papuku

PLANINARSKO SKLONIŠTE MALIŠČAK

U dubokoj šumi na Papuku nalazi se planinarsko sklonište Mališčak, a ime je dobio po istoimenom vrhu koji se nalazi nedaleko. Ova prekrasna drvena koliba mnogima je drago mjesto jer sam pogled na nju nakon naporne hodačke tura u vama izaziva veselje i smirenost. I kada nema nikoga unutra, kao da osjećate da je netko rekao „Dobrodošao, planinaru moj!“. U prizemlju se nalazi stol s klupama, te peć iz koje vatrica radosno pucketa u hladnim zimskim noćima. Spavaonica za 10 osoba je u potkrovlju, a ispred kućice nalazi se nadstrešnica s kaminom zbog koje planinari često ostanu budni i daleko nakon 22 h. Izvor pored kuće često presuši, pa je potrebno nositi vodu sa sobom. Od sela Velika do skloništa Mališčak  treba vam oko sat vremena, a za kućicu se brine PD Mališčak iz Velike.

Sklonište Miroslav Hirtz na bijelim stijenama

Sklonište Miroslav Hirtz na bijelim stijenama

PLANINARSKO SKLONIŠTE NA BIJELIM STIJENAMA

Na Bijelim stijenama nalazi se planinarska kuća „Dragutin Hitz“ koja je otvorena od svibnja do početka listopada, ali ne radi izvan sezone i ponekad je zauzeta pa u njoj nema mjesta. Planinari iz HPD Kapela Zagreb osim planinarske kuće izgradili su i planinarsko sklonište koje nosi ima „Miroslav Hirtz“, a nalazi se svega 50-ak metara dalje. Prvotno sklonište izgrađeno šezdesetih izgorilo je nedugo nakon što je pušteno u uporabu, no razočarani planinari uprli su snage i nanovo izgradili kućicu koja na ovom surovom mjestu pruža utočište mnogim planinarima, a koje je nedavno obnovljeno te ga možemo nazvati još jednim remek djelom poznatog arhitekta Ivana Juretića. Zdenac s vodom nalazi se pored planinarske kuće. Od šumskog makadama do planinarskog skloništa stiže se lijepom stazom za 45 minuta, od Ratkovog skloništa po Vihoraškom putu treba oko 3-4 sata.

Ratkovo sklonište na Samarskim stijenama

Ratkovo sklonište na Samarskim stijenama

RATKOVO SKLONIŠTE NA SAMARSKIM STIJENAMA

Kada vide idiličnu fotografiju, mnogi ne vjeruju da tako nešto postoji u hrvatskoj. Prekrasno drveno zdanje kao da je neki div podigao sam zemlje i ugurao ga u rupčagu podno litica Samarskih stijena. Ambijent u kojem priroda pokazuje da nema većeg umjetnika od nje, a putnik namjernik u kamenom kršu propitkuje sebe samog dok se stapa s prirodom. Čarolija koja te zavede do te mjere da ne znaš ni gdje si, ni odakle si došao, ni kamo si pošao. Bitno je da si tu, a dobrodošlicu ti želi mala drvena kućica koja se uvukla u polušpilju. Izgradili su je i održavaju je marljivi planinari iz PSD Velebit i nazvali je po Ratku Čapeku, alpinistu koji je davno poginuo u Alpama. Voda se skuplja u cisternu pored kućice, a zbog svog položaja i velike vlage planinari je često obnavljaju. Može primiti desetak ljudi, a unutra se nalazi stol s klupama, te peć. Od makadamske lokacije „13-ti kilometar“ do Ratkovog skloništa treba laganih 45 minuta po relativno nezahtjevnom terenu.

Rossijevo sklonište u sumrak

Rossijevo sklonište u sumrak

ROSSIJEVO SKLONIŠTE

Velebit je čarobna planina koja skriva mnoge bisere – neke prirodno stvorene, a neki su kreacija ljudskih ruku. Na sredini Premužićeve staze, na dva sata hoda od Zavižana nalazi se prekrasna mala kućica sazdana od kamena, stisnuta podno Pasarićevog kuka. Svoj naziv dobila je po botaničaru Ljudevitu Rossiju, a prije nekoliko godina je obnovljena prije svega zahvaljujući arhitektu Ivanu Juretiću. S jedne strane nad kućom se nadvisuje ogromna stijena, s druge pitoma livadica na kojoj ljeti znaju kampirati planinari za koje u kućici nema mjesta. Unutra može spavati 10-ak ljudi, a priča se da po noći spavače bude duhovi. Ne bojte se jer duhova ondje nema – tek poneki zaigrani puh koji se obraduje planinarima, pa gleda kako da im se uvuče u ruksak i zdipi komadić hrane! Tko jednom posjeti ovu kućicu s prekrasnim pogledom na more, zaljubit će se u Velebit i stalno dolaziti!

Šugarska duliba

Šugarska duliba

PLANINARSKO SKLONIŠTE ŠUGARSKA DULIBA

I ovaj preuređeni kontejner djelo je Ivana Juretića, a brigu o održavanju vodi PD Naftaplin iz Zagreba. Kontejner se nalazi na prekrasnoj poziciji podno vrha Veliki Stolac, na visini od 1210 m. Nedaleko su ruševni ostaci stare lugarnice pored koje se nalazi zdenac s pitkom vodom. Ovaj kontejner na bokovima ima staklene stijene koje omogućuju osvjetljavanje interijera, ali i divan pogled na okoliš. Nekada su ovdje pastiri dovodili stada ovaca na ispašu, te su i sami boravili u starijoj verziji skloništa. Običaj je da se u skloništima ne boravi predugo kako bi mogli unutra boraviti i drugi kojima je potrebno, ali ovo sklonište ima jednog stanovnika koji ovdje živi. Riječ je o vrckavom poskoku kojeg ćete možda sresti u okolini, stoga pazite kako koračate, pogotovo dok noću idete van piškiti!

Sklonište Ždrilo na Velebitu

Sklonište Ždrilo na Velebitu

PLANINARSKO SKLONIŠTE ŽDRILO

Omililo se zagrebačkoj omladini iz planinarskog društva Panj imati svoj objekt, pa su krenuli s projektom izgradnje planinarskog skloništa na velebitskom Ždrilu. Javnost je potiho sumnjičavo posmatrala, a uporni Panjevi su radosno vikend i praznike provodili u planini, te uz pomoć već opjevanog arhitekta Juretića na ponos društva i naroda u cjelini podigli prekrasno drveno zdanje. Kada se ni planini to nije svidjelo pa im je vjetrom sve umalo otpuhala, ali mudri Panjevi obložiše kućicu gomilom kamenja, zavukoše se u svoj prostor i radosno krenu ispijati čaj. Sklonište je posebno po zaista specifično uređenoj prostoriji koje je veoma funkcionalna, te se nalazi na važnoj poziciji za sve entuzijaste koji žele ishodati Velebitski planinarski put u komadu (sklonište se nalazi na Piskovoj kosici, 30 minuta od glavne staze koja nastavlja za Šugarsku dulibu).

Tatekova koliba na Stapu

Tatekova koliba na Stapu

TATEKOVA KOLIBA NA STAPU

Velebitska legenda Slavko Tomerlin zvani Tatek bio je veliki entuzijast koji je planinarima približio velik dio čarolija južnog Velebita markirajući staze i gradeći planinarska skloništa. Jedno od prvih bilo je sklonište na Stapu podno mitske stijene koju narod zna kao Stapina. Po njemu kućica je odmah prozvana Tatekova koliba, a omiljeno je okupljalište ne samo planinara koji otkrivaju rajske kutke Velebita u tom području, već i alpinista koji ovdje prkose atraktivnim, gordim stijenama raznih težina. Ovo sklonište nalazi se na važnoj poziciji između Baških Oštarija i Struga, na trasi Velebitskog planinarskog puta. Može primiti 10-ak ljudi, a pumpa s vodom nalazi se 50-ak metara od kućice. Idealno je ishodište na izlete na Kamenu galeriju, Debeli kuk, kamen Čučavac, Panos i Stolac. Od sela Ljubotić do Stapa potrebno je oko tri sata hoda.

Sklonište Drago Grubać na Dinari

Sklonište Drago Grubać na Dinari

PLANINARSKO SKLONIŠTE „DRAGO GRUBAĆ“ NA DINARI

Naša najviša planina, ljepotica zvana Dinara, odnedavno je dobila i najviše planinarsko sklonište u Hrvatskoj, zahvaljujući beskrajnom trudu i entuzijazmu planinarske udruge Dinaridi. Naime, nalazi se u visinskoj zoni planini na čak 1645 m! Riječ je o kontejnerskom skloništu koje je dograđeno krasnom nadstrešnicom, te svojim jednostavnim interijerom u ovom surovom okružju pruža sigurnost i utočište planinarima i visokogorcima koji će pohoditi Dinaru ljeti i zimi. Drago Grubać bivši je hrvatski branitelj, te strastveni planinar koji je pokrenuo osnivanje PU Dinaridi i u njemu aktivno radio. Sklonište prima čak 25 ljudi, a nalazi se na trasi staze koja iz Glavaša ide prema vrhu Sinjal preko vrha Ošljak.