PLANINA RILIĆ – izdanak biokovskog masiva ili cjelina za sebe?

PLANINA RILIĆ – izdanak biokovskog masiva ili cjelina za sebe?

Divovski planinski lanac Dinarida nigdje se nije približio moru tako blizu i stvorio tako uzbudljivu i impresivnu sliku kao na području makarskog primorja. Biokovski masiv dug je 60 kilometara, a njegov južni izdanak naziva se Rilić i brojni planinari smatraju ga zasebnom cjelinom. U njegovom reljefu posebice se ističe stjenoviti greben i čitav niz vrhova koji se proteže u neposrednoj blizini obale od Živogošća do Ploča poput kamenog zida te pruža ovom dijelu Jadrana iznimnu slikovitost. U unutrašnjosti planine mnogo je isprepletenih brežuljaka koji nisu visoki, ali su lijepi vidikovci!
Matej Perkov
Matej Perkov
5 min
prije 4 m

BIOKOVO NIJE SAMO ZA VUKOVE, ALI….

Biokovski masiv premrežen je brojnim planinarskim stazama različitih težina i duljina, no transverzala „Biokovski vuk“ namijenjena je najambicioznijima i najodvažnijima. Započinje na sjeveru, na prijevoju Dupci iznad Brela i završava na jugu kod Baćine, a avantura traje nekoliko dana hoda po ovoj krševitoj stazi dugoj oko 100 kilometara. Biokovo je naša najsurovija planina na kojoj tokom cijele godine HGSS ima brojne intervencije, ali nemojte se bojati – nije samo za vukove. Svakako je potrebno dobro isplanirati izlet uz dozu opreza jer mnogi ovdje nastradaju: potrebne su čvrste planinarske cipele, ponijeti dovoljno vode i hrane te nikako skretati s označenih staza!

Nekada se živjelo visoko u planini

Nekada se živjelo visoko u planini

Ukoliko idete na Biokovo između petog i desetog mjeseca, svakako računajte na rani polazak na uspon zbog jakog sunca. Planina je prilično ogoljela i rijetko gdje ćete imati hlad! Sva tri eminentna vrha Rilića spadaju u Hrvatsku planinarsku obilaznicu i zbog toga su vrlo posjećeni. Osim lijepe prirode ovdje ima i brojnih kulturnih zanimljivosti: samostan u Zaostrogu čuva neke artefakte iz rimskog doba te zbirku od 20 000 starih knjiga. Zaostrog je nekada bio i glavni grad hrvatske države Paganije. Ovdje se kupala i drevna ilirska kraljica Teuta u moru koje je imalo ljekovita svojstva, u kršnim vrletima i špiljama Rilića u srednjem vijeku su se lokalni borci sakrivali od Turaka kojima su pokušali onemogućiti dolazak na more.

NAJVIŠI VRH SUTVID

Planinarske staze na Riliću iste su one koje su od davnina povezivale primorska mjesta s unutrašnjošću u doba kada ceste još nije bilo. Najviši vrh Sutvid niži je od vrhova glavnog biokovskog masiva (1155 m), no Rilić se toliko strmo izdiže iznad same obale da se već na prvi pogled čini visok i impozantan unatoč realnim brojkama. Svi vrhovi veoma su slikoviti, a Sutvid je najviša točka tog stjenovitog zida koji se strmo obrušava prema moru.

Najviši vrh Rilića

Najviši vrh Rilića

Planinarska staza počinje od hotela Nimfa u Živogošću i do vrha će vas dovesti za tri i pol sata. Staza je vidljiva i označena planinarskim markacijama, nije odveć strma i nema izloženih dijelova. Potreban je oprez jer ova planina carstvo je poskoka, no oni se boje ljudi i bježe kada osjete da se netko približava. S vrha se pruža prekrasan pogled na Hvar, Pelješac i glavni dominantni biokovski masiv, a na Sutvid se možete popeti i iz mjesta Blato. Taj uspon je dulji i traje oko četiri i pol sata, ali je i atraktivniji i preporuča se iskusnim i izdržljivim planinarima. Aromatični mirisi mediteranskih biljaka liječit će vašu dušu, a ako vam uspon bude težak samo pomislite na divan pogled koji ćete imati na svijet kada napokon stignete na kraj svog puta! Uspon na Sutvid svakako se može iskombinirati s kupanjem na nekoj od prekrasnih plaža podno planine!

DRVENIČKE STINE – SOKOLIĆ

U sredini masiva planine Rilić nalazi se jedan vrh koji možda i nije toliko poznat, ali je u pričama iskusnih planinara obilježen kao jedan od najtežih u Hrvatskoj. Riječ je o vrhu Sokolić (788 m) iznad luke Drvenik, a mnogi su na njega krenuli i nisu se uspjeli do njega popeti jer uvjeti moraju biti savršeni. Staza započinje u Drveniku te vas lagano vodi uzbrdo do Gornjeg sela (Stari Drvenik).

Igra magle na Riliću

Igra magle na Riliću

Nekada je ta staza bila trgovačka, a sada je planinarsko-turistička. Naći ćete se ispod stijene i činit će vam se da se ovdje ne može popeti ni pauk, no iznenadit ćete se kada primijetite lijepu stazu koja vas u serpentinama vodi kroz stjenovitu vrlet sve do prijevoja. Nakon sat i 20 minuta hoda naći ćete se na grebenu i desna staza vodi do vrha Krive toke (739 m), a lijeva na  nešto viši Sokolić. Ukoliko nastavite ravno, neoznačena staza dovest će vas u selo Višnjica pored Vrgorca. Do vrha Sokolić trebat će vam otprilike jedan sat (možda malo više, možda malo manje) i staza je vrlo opasna i naporna: naime, morate skakutati sa stijene na stijenu i to psihički veoma iscrpljuje. Stijene su takve da se po njima ne može normalno hodati, a opet se po njima ne može ni četveronoške penjati.

Kamenjar i makija zahtjevan su teren

Kamenjar i makija zahtjevan su teren

Ukoliko je vrijeme promjenjivo, a stijene mokre od kiše, magle ili rose, morate biti iznimno oprezni i upravo je to razlog zbog kojeg su mnogi odustali. Na kraju ćemo vam reći – da, itekako se isplati penjati na ovaj vrh! To ćete shvatiti u trenutku kada se popnete i budete nagrađeni fenomenalnim pogledom!

SVETI ILIJA IZNAD GRADCA

Pitoreskno mjestašce Gradac smjestila se podno najjužnijeg izdanka Rilića koji izgledom podsjeća na Alpe. Planinarska staza započinje od jadranske magistrale u mjestu te vas prvo vodi do mjesnog groblja. Od groblja nadalje ceste više nema, a lijepa staza vas u dugim serpentinama vodi prema gornjem dijelu planine. Naime, staza je toliko lijepa da ćete poželjeti njome hodati satima.

Grabovica iznad Gradca

Grabovica iznad Gradca

Pa ipak, kada dođete na visoravan s nekoliko travnatih livada, ona prestaje i planinarska markacija vodi do 40 minuta udaljenog vrha Sveti Ilija (773 m). Postoji i odvojak za vrh Sveti Paškval na kojem se nalazi kapelica, a ovdje je još jedan markantni vrh do kojeg nema markacija, ali je orijentacija laka. Ovaj dio planine naziva se Grabovica, a sam vrh pruža lijep vidik na sve strane. Vide se otoci Korčula, Mljet i Hvar, velik dio Pelješca i masiv planine Sveti Ilija (vrhovi imenjaci), te veliko prostranstvo Biokova. Ispod planine u unutrašnjosti vide se Baćinska jezera, prirodni biser koji mami pažnju.

BAĆINSKA JEZERA

Baćinska jezera nalaze se nedaleko Ploča i jedinstven su primjer hidrografije u kršu. Riječ je o nekoliko jezera male površine i nepravilnog oblika, a sastoje se od šest spojenih i jednog odvojenog jezera. Površinom najveće jezero je Voćuša, a najdublje s čak 34 metra Trniševo. Najmanje jezero je Vranjak i ono je odvojeno od ostalih. Ova kriptodepresijska jezera su slatkovodna, iako su neka vrela povezana s morem.

Baćinska jezera sastavni su dio doline Neretve

Baćinska jezera sastavni su dio doline Neretve

Na jezerima su tri mala otočića i dva tunela koji spajaju jezera s morem, kako bi višak vode iz Vrgoračkog polja otekao u Jadran i na taj način se spriječile poplave. Ova prirodna oaza dat će vam u ljetnim mjesecima upravo ono što vam nerijetko ne daje vreva na jadranskog obali: mir i tišinu. Njihova boja koja se sljubljuje sa zelenim šašem uz obalu opustit će vas i na tren ćete zaboraviti plavetnilo Jadrana, a voda koja djeluje osvježavajuće mami na kupanje, tim više ako se znojni i umorni vraćate s napornog planinarskog izleta. Baćina i njena jezera sastavni su dio doline Neretve, ali su također i vrlo vrijedan eko sustav u kojem se nalazi mnogo zaštićenih i endemskih primjera biljaka i životinja. Kristalno čista voda na vas će djelovati terapeutski. Ako budete putovali od Splita prema Dubrovniku, Baćinska jezera idealno su mjesto koje usput morate posjetiti!