VODITE LI PLANINARSKI DNEVNIK? EVO 6 RAZLOGA ZAŠTO BI TREBALI!

VODITE LI PLANINARSKI DNEVNIK? EVO 6 RAZLOGA ZAŠTO BI TREBALI!

Postoje ljudi koji vole zapisivati stvari, bilježiti događaji i zatim se nakon nekoliko godina nostalgično prisjećati svog života, analizirati prošlost i smiješiti se uspomenama. Mnogi ljudi vode svoje dnevnike u kojima se ispovijedaju i jadaju papiru koji najbolje „trpi“. Međutim, planinari imaju posebne dnevnike i nekada je bilo veoma popularno zapisivati ih. Oni su bili udžbenik i povjesnica, ali danas su rijetki koji marljivo u male bilježnice zapisuju detalje s izleta. Evo šest razloga zbog koji je vrijedno imati svoj planinarski dnevnik!
Matej Perkov
Matej Perkov
4 min
prije 3 m

Planinarski dnevnici lokalnih obilaznica veoma su zanimljivi

1. PAPIR JE UVIJEK JAČI OD TEHNOLOGIJE

Tehnologiji svaka čast! Kapa dolje brzom internetu, pametnim telefonima, svemogućim mobitelima i GPS uređajima. Ali nikada, baš nikada neće tehnologija biti jača od papira! Šarm mirisa otvorene bilježnice, požutjeli listovi i emocija koja se nazire u rukopisu je naprosto čarolija koja vas uvodi u putovanje nečijom planinarskom karijerom kada proučavate dnevnik te osobe. Jedan planinar rekao mi je da mu je GPS trag „svojevrsni dnevnik“, ali to se definitivno ne može uspoređivati s onim što zapisujemo u bilježnice i notese. Mnogi su izgubili svoje fotografije jer im se pokvario kompjuterski hard disk, tako da njihovi izleti nestali kao da ih nikada nije ni bilo. Uspomene blijede, ali brižno vođeni privatni arhiv uvijek čuva prošlost! Planinarske dnevnike možemo vidjeti i u alpinističkoj zbirci ogulinskog muzeja koju u sklopu školovanja obilazi svaka planinarska škola – vrijedni su to dokumenti koji nam prikazuju kako je planinarstvo nekada izgledalo.

Planinarski dnevnik MIroslava Krivačića

Planinarski dnevnik MIroslava Krivačića

2. VRIJEME ZA SEBE!

Mnogi ne vode planinarske dnevnike jednostavno zato jer im se ne da.  Ne treba vam mnogo, svega nekoliko minuta nakon izleta odvojite kako bi u nekoliko crtica zapisali opće dojmove, s kime ste na izletu bili, kada ste krenuli, da li se dogodilo nešto posebno po čemu ćete izlet pamtiti… Postoje i oni koji ažurno upisuju satnicu hoda – najčešće su to vodiči koji se pripremaju na vođenje izleta, pa žele detaljno znati koliko sati i minuta treba kako bi se od točke A došlo do točke B, te upisuju koliko je staza teška. Dnevnik možete pisati navečer u romantičnoj atmosferi planinarskog doma, u vlaku kada se vraćate kući, ili na kavici dva dana nakon izleta, kada su vam dojmovi još svježi i u nosnicama još osjećate planinski zrak, a lagana upala mišića u nogama podsjeća na staze i bogaze kojima ste kročili.

Planinarski dnevnik Davora Đakovića iz Velike

Planinarski dnevnik Davora Đakovića iz Velike

3. SAKUPLJANJE ŽIGOVA

Planinari se dijele na one koji skupljaju žigove, i one koji ove prve preziru. Naime, u svakom planinarskom domu i na velikoj većini vrhova nalaze se specijalno izrađeni planinarski žigovi. Na njima je upisano ime vrha ili planinarskog doma te nadmorska visina. Nerijetko su ukrašeni kojekakvim drugim detaljima i informacijama (obris kućice, ime planinarskog društva koje održava dom ili stazu, cepin, runolist…). Listanje dnevničkih stranica planinara „žigomana“ veoma je zabavno jer preko tih pečata možete vidjeti gdje su sve bili, a oni će ponosno istaći kako iza svakog žiga stoji jedna priča. Planinari smatraju da se žigovi „zarađuju“, oni su nagrada planinaru umjesto medalje ili pehara. Posebno se pamte oni „zarađeni“ na teškim usponima, ili pak teškim uvjetima u snijegu i kiši. Tada je potrebna posebna vještina i sklonost improvizaciji kako bi se lupio žig u dnevnik, a da ga kiša ne smoči i ne uništi. Najveća tragedija planinara koji vole skupljati žig je dolazak na vrh i suočavanje s činjenicom da su dnevnik zaboravili kod kuće! Tada se žig otisne na neki papirić i doma se brižno zalijepi u dnevnik. Postoje i oni koji zaborave tintu, a tada kao alternativa dobro dođe i ruž za usne.

Brojni žigovi unutar dnevnika

Brojni žigovi unutar dnevnika

4. IZRAŽAVANJE EMOCIJA I KREATIVNOSTI

Postoje planinari koji svoje dnevnike ne vole pokazivati drugima, a razlog je taj što su na papir istresli svoju najdublju intimu. Uz poneki žig i opis izleta s fotografijom, oni kreativniji i emotivniji svoj osjećaj intimnog doživljaja planine zapisuju biranim riječima i rečenicama. Čovjek se nigdje ne može osjećati tako blizak sebi kao u netaknutoj prirodi, a planine su kao i ljudi. S njima dijelimo svoje tajne, njima se povjeravamo, pitamo ih za savjet. Ponekad samo šutimo. Kada se nalaziš u grupi planinara, zapravo teško možeš naslutiti tko je od njih pjesnik ili pisac koji će u svojim riječima planinarski izlet opisati kao rajsko iskustvo? Nerijetko su planinari svoje dnevnike izdavali kao knjige koje su naišle na veoma pozitivne kritike kod izbirljive planinarske publike!

Sisački planinski vodič Filip Zec ulaže poseban trud u vođenje planinarskog dnevnika

Sisački planinski vodič Filip Zec ulaže poseban trud u vođenje planinarskog dnevnika

5. PODRŽAVANJE PLANINARSKIH DRUŠTAVA

Među planinarima koji vole žigove posebno je popularno obilaženje transverzala. Riječ je o posebno koncipiranim planinarskim putevima iza kojih stoje planinarska društva. Gotovo svaka planina u Hrvatskoj ima transverzalu, a neke ih imaju i više. Svaka od njih ima svoj posebno štampani dnevnik s opisom staze i nerijetko s fotografijama. Kupnjom tog dnevnika potpomažete rad društva i održavanje staze, a nakon njenog obilaska i svih skupljenih žigova dobit ćete planinarsku značku kao trofej i uspomenu. Nekima je takav stil planinarenje „jurnjava za žigovima“, ali upravo suprotno – upravo takav sistematski obilazak planina odvest će vas na bezbrojna prelijepa mjesta koja inače nikad ne biste posjetili!

Bilježnice dizajnirane za vođenje planinarskih crtica i skupljanje žigova

Bilježnice dizajnirane za vođenje planinarskih crtica i skupljanje žigova

6. SVE USPOMENE NA JEDNOM MJESTU

Kada sam bio dijete, skupljao sam svakojake suvenire. S godinama su police mog ormara postale pretrpane stvarčicama koje su skupljale prašinu, a vođenje planinarskog dnevnika postala je jedna zanimljiva verzija „uradi sam“ suvenira. U njega stavlja razglednice i fotografije, upisujem ono što me zanima. Svoje planinarske dnevnike držim u jednoj kutiji,  dok u drugoj kutijici držim planinarske značke koje mi ne zauzimaju puno mjesta. Moji kolege planinari ponekad među listove dnevnika stavljaju lišće ili prešani cvijetak s izleta, a u njima se nerijetko nađu i računi s noćenja u domovima, vozne karte od vlaka ili neki drugi zgodni detalj koji ih podsjeća na izlet. Sve ovo će vam itekako mnogo značiti kada shvatite da ste s godinama zaboravili i toponime mjesta koje ste posjetili, i koje godine ste tamo bili, u koje godišnje doba, ili s kime. Vjerujte mi, vođenje planinarskog dnevnika je jedan veoma lijep hobi koji će vam se s godinama itekako odužiti i sav trud će se isplatiti!