Cestovno trčanje ili trail?
Razlika između cestovnog trčanja poput maratona i trail trčanja, koje se odvija u prirodnom okruženju, često po brdovitim, neravnim terenima, vrlo je očita. A koje su prednosti jednog, a koje drugog načina trčanja? Upitali smo uspješnog hrvatskog sportaša, reprezentativca Nikolu Horvata, kojem su obje discipline bliske.
– Trail i cestovno trčanje jako se razlikuju. Tempo se na trailu mijenja, jako je varijabilan. Kad su veliki i teški usponi do izražaja dolazi penjanje, s tim da uvijek možeš gledati uokolo i malo se zabavljati. U maratonu toga nema – pojašnjava Nikola i nastavlja:
– U maratonu kad kreneš moraš biti fokusiran na taj jedan tempo i držati ga do kraja, trošeći što je moguće manje energije. Oboje je, da se razumijemo, teško. Meni je trail zabavniji. No i on ima svoju drugu stranu, a to su neravni tereni. Moraš znati kud s nogama, kako trčati, a da ne ugaziš među kamen i zapneš. Maraton je pak druga strana medalje gdje nema ničega, ne daje ti nikakvu zanimaciju koja ti može pomoći da izdržiš.
Trail nekad ostavlja ožiljke
Kao slikovit primjer što trail traži od trkača Nikola nam pokazuje ožiljke s nedavno održane utrke na Pagu. Naime, ubrzo nakon početka utrke donio je odluku koja se kasnije pokazala pogrešnom – spustio se prema jednoj uvali prerano i, da bi došao do kontrolne točke, odlučio se probijati preko izrazito teškog terena prepunog škrapa oštrih kao žileti. U jednom trenutku je zapeo i udario glavom u pod. Cijeli se sastrugao, a ozlijedio je i usnicu. Srećom, kraj sebe je imao prvu pomoć i sam sebe je zavio. Unatoč ozljedama, na kraju je pobijedio u utrci. U cilj je ušao krvav, a organizatori su ga morali odvesti na ‘krpanje’ u bolnicu.
Nikola kaže da smatra kako vrijedi trenirati obje discipline zbog različitih benefita koje pružaju.
– Benefit maratona su izdržljivost i brzina. Benefiti traila su prilagodljivost na neravni teren i na duže pruge. Mnogi su dugi i 100 milja i tu o izražaja dolazi izdržljivost po pitanju vremenskog perioda – zaključuje naš sugovornik.
