Free Solo – Oskarom nagrađen dokumentarac o opasnoj strasti

Free Solo – Oskarom nagrađen dokumentarac o opasnoj strasti

Vladimir Šimović
Vladimir Šimović
3 min
prije 4 t

U svibnju 2017. je nepenjačkom svijetu malo poznati američki penjač Alex Honnold bez ikakvog osiguranja popeo smjer Freerider na poznatoj El Capitan stijeni u još poznatijem Yosemite američkom nacionalnom parku. Osim kao postignuće, taj uspon je obilježen i činjenicom da je snimljen od strane National Geographica za dokumentarac koji je prikladno nazvan Free Solo. Ideja ovog teksta je približiti radnju i pozadinu tog filma eventualnoj publici kojoj bi se taj film mogao naći na listi za gledanje jer ga je Akademija filmske umjetnosti i znanosti nagradila Oscarom u kategoriji dokumentarnog filma.

Najbolji solo penjač svoje generacije

Za početak moram naglasiti da će tekst ulaziti u radnju filma te će sadržavati tzv. „spoilere“, iako je s obzirom na činjenicu da je Alex Honnold živ očito da je uspon prošao u najboljem redu. Sam film zapravo ima tri radnje. U jednoj pratimo glavnom protagonista i njegovu karijeru, te proces pripreme za uspon i donošenja konačne odluke o usponu. Alex je simpatičan momak koji živi u svom kamperu i živi za penjanje. Ono što ga čini posebnim jest njegova sposobnost da razluči rizik od posljedica te to što prakticira iznimno opasan vid penjanja zvan „soliranje“. Ukratko, soliranje je penjanje, ali bez zaštite. Kao što Alex objašnjava, radi se o vrsti penjanja s fatalnim posljedicama, čije dugoročno bavljenje gotovo sigurno vodi do preuranjene smrti. Alex se kroz godine uspio istaknuti kao najbolji solo penjač svoje generacije, ali mu je jedna želja ostala neispunjena, a to je soliranje prekrasnog smjera Freerider na El Capitanu.

 

Freerider je u penjačkom svijetu poznat kao jedna prekrasna linija koja prati sistem pukotina uzduž najizloženijeg dijela poznate stijene El Capitan, koja je ujedno simbol Yosemite parka. Smjer, dug 1000 metara, su prvi popeli poznata braća Alexander i Thomas Huber, krajem 20. stoljeća.

Film kao moguće oproštajno pismo

Druge dvije radnje koje se prožimaju u filmu su vezane uz ljude u Alexovom životu. U filmu pratimo Alexovog dobrog prijatelja, također poznatog penjača, Tommya Caldwella, te njegovu novu djevojku Cassandra “Sanni” McCandless. Njih dvoje dodaju emocionalnu težinu filmu. Cassandri je teško prihvatiti činjenicu da joj se partner priprema za pothvat koji bi mogao rezultirati Alexovom smrću i kako biti u vezi s osobom koja stalno namjerno ulazi u po život opasne avanture, dok Tommy Caldwell u filmu uglavnom služi kao potpora. Alexu pomaže da se što bolje pripremi za najveći izazov svog života, a gledatelju kao iskusan penjač pokušava približiti sve aspekte tog izazova.

Treća priča filma je priča same snimateljske ekipe. Naime, redatelj filma je Jimmy Chin koji je ujedno i Alexov prijatelj, što također vrijedi za neke članove ekipe iza filma. Kroz film pratimo njihove dvojbe o snimanje soliranja i strahove da ono što snimaju je možda oproštajno pismo jednog penjača. Kako je soliranje prilično intimna aktivnost, također pratimo izazove snimanja filma na način da se što manje utječe i smeta Alexa dok pokušava učiniti nešto što nitko nikad nije.

Veličanstvenost poduhvata je u posljedici neuspjeha

Što se tiče osobnog dojma filma, svakako bih ga preporučio. Ali isto tako moram naglasiti da ima svoje mane. Kao gledatelju me smeta tipično hollywoodsko preuveličavanje svega. U više navrata se naglašava da se radi o nevjerojatno teškom pothvatu. U jednom trenu ga se čak izjednačava s zlatnom medaljom na Olimpijskim Igrama, a to zbilja nije ista razina težine. Naime, Freerider je najlakši penjački smjer na tom zidu. On naravno nije lagan, ali veličanstvenost ovog poduhvata ne proizlazi toliko iz težine smjera, već njegove veličine i eventualni posljedica vezanih uz neuspjeh. Dovoljan je jedan kadar i par sekundi gledanja Alexa kako izložen na stijeni penje smjer dok je ispod njega par stotina metara zraka da shvatite veličinu poduhvata, bez da ju netko preuveličava. Naravno tu su i tipična ignoriranja činjenice da postoji svijet izvan američkog kontinenta. Yosemite nije centar penjačkog svijeta, već je centar američkog svijeta. Ima par desetaka penjačkih lokacija u Europi koje su za penjače bitnije za dokazivanje nego Yosemite.

Također me muči treća priča. Nekakvo zlatno pravila izvještavanja jest ne ubaciti sebe u priču već biti nepristran, što ljudi iza ovog filma nisu. Razumijem stres vezan uz snimanje nekoga tko očigledno riskira svoj život, ali Jimmy Chin je poznat po snimanju opasnih penjačkih i alpinističkih uspona, tako da se nekako čini dosta neiskreno slušati njegove dvojbe o tome, pogotovo jer je film vrlo očito snimljen i objavljen.

Osim tih primjedbi, moram priznati da me je film oduševio. Glazba je fenomenalna, a vizuali su očito fantastični. Glavni protagonist je strašno karizmatičan, njegova životna priča je fascinantna, a odnos s djevojkom i izazovi imanja partnera i bavljenja nečim tako opasnim su interesantni. Film je u jednu ruku dokumentarac o penjanju, a opet i fantastičan uvid u ljudsku psihu i dinamiku partnerskog odnosa. Film bih preporučio svakome, bilo da vas zanima penjanje ili ne.