Izvještaj: 2. beogradski zimski noćni polumaraton

Izvještaj: 2. beogradski zimski noćni polumaraton

Vladimir Šimović
Vladimir Šimović
2 min
prije 1 m

Zimski noćni polumaraton u Beogradu se 09.02. održao po drugi put do sad te je okupio par stotina trkača iz Srbije i regije koji su imali priliku dosta rano u trkačkoj sezoni isprobati kako im napreduje trening tj. vidjeti u kakvoj su formi.

Ako vam polumaraton u Beogradu zvuči poznato, to je zato što postoji još jedan, koji se obično održava početkom travnja, a staza ide kroz sam centar grada te prelazi Savu na više lokacija. Radi se zapravo o beogradskom maratonu koji se održava već neko vrijeme i svakako je utrka za preporučiti. Ova pak utrka se trči noću, kao što joj ime i kaže te se održava nešto ranije u godini, početkom veljače. To je, kao što ime opet kaže, zimska utrka.

Radi se o novoj utrci, koja je u usporedbi s Beogradskim maratonom bitno manja i nije toliko atraktivna, ali ipak nudi puno toga. Utrka se trči obalom spoja rijeke Save i Dunava, podno Beogradske tvrđave koja osvijetljena u noći dominira dobrim dijelom vizure za vrijeme utrke. Stazu sačinjavaju tri istovjetna kruga od otprilike sedam kilometara. Staza je izuzetno ravna, podloga gotovo cijelim krugom asfalt što ju čini potencijalno iznimno brzom. Zašto potencijalno? Naime, zbog određenih propusta u organizaciji koji kvare inače jako dobar dojam utrke.

Manje više svi propusti su vezani uz stazu. Krenut ću odmah od kraja i reći da je staza bila kraća. Ako je vjerovati satu, za barem 500 metara. Organizator je to kasnije potvrdio objavom na društvenim mrežama, naime, krivo su postavili mjesto okreta. Oni koji su trčali proljetni zagrebački polumaraton 2017. će se složiti sa mnom da se može desiti svakome. Ne bi trebalo, ali može. Iskreno, puno je više problema stvarala činjenica da staza uopće nije bila označena. Možda se čini da karikiram, ali staza DOSLOVCE nije bila označena.

Označeni su bili samo okreti na krajnjim točkama, čunjevima na podu, a najbrži trkači su pratili bicikle koji su vodili. Ostatak trkača je pratio ljude ispred sebe. Što se možda ne čini kao problem obzirom utrka ide uz obalu, pa je sve jasno, ali problem nastaje kad se istom stazom oni brži počnu vraćati nazad nakon okreta, te se dvije rijeke ljudi moraju samoinicijativno razdvajati. Također, na stazi su postojale prepreke koje nisu adekvatno označene. Jedno 100 metara se trčalo preko kaldrme (nova riječ za neke!), koja nije bila baš bajno osvijetljena što je zahtijevalo dodatan oprez. Također, trebalo je izbjegavati neoznačeni mini stupić što nije uspjelo paceru na 1:30 te se isti ozlijedio još u prvog krugu.

Osim tih, budimo realni ozbiljnih propusta, utrka je organizirana jako dobro. Pravodobne informacije, ugodno podizanje startnih paketa i relativno jeftina startnina čine ovu utrku primamljivom. Bakljada na startu te navijači dodaju već ugodnoj noćnoj atmosferi. Ali dok se ne riješe problemi s označavanjem staze, utrku bih preporučio samo kao dobar trening, a ne kao mjesto za ozbiljno napadanje nekih osobnih rekorda. Osim ako prijateljima ne odlučite reći da je staza kraća!