Izvještaj: GRAWE NOĆNI MARATON 2019. – Zbogom ljeto!

Izvještaj: GRAWE NOĆNI MARATON 2019. – Zbogom ljeto!

Valentina Durekovic Sertic
Valentina Durekovic Sertic
2 min
prije 1 m

U mom trkačkom svijetu ljeto završava s najvećim tulumom usred grada – Grawe Noćnim Maratonom. Utrka se održava već šest godina pa tako možete birati hoćete li trčati maraton, ¾ maratona, polumaraton, 10 kilometara ili 4 kilometra. Izbora ima mnogo, za svakog ponešto, a sve je obojeno altruizmom i humanitarnim karakterom.

Naime, svake godine, nekoliko mjeseci prije utrke, vrijedno se skupljaju trkački kilometri putem aplikacije, a zatim se ti skupljeni kilometri pretvaraju u novčane donacije za one kojima je to najpotrebnije. Ideja da mi, trkačka zajednica, neovisno o svom materijalnom statusu i mogućnostima, pomažemo i sudjelujemo na nama najdraži i najbliži način je zbilja divna i hvalevrijedna. Ove godine smo skupljali kilometre za Udrugu osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Skupljeno je 100.000 km tj. 100.000 kuna, a kojima će Grawe omogućiti kupovinu proteza te aktivnih pomagala za djecu koja tek trebaju napraviti svoje trkačke korake.

Uz humanitarnu akciju, Noćni Maraton prati i inicijativa Pokreni od 2015. godine. Pokreni se također odnosi na trkačku zajednicu i na zdrave navike te mi, trkači, djelujemo kao pokretači u svojoj okolini – pokrećemo nama drage i bliske ljude, netrkače, na najljepšu aktivnost na svijetu i na zdraviji način života. Dodatna motivacija za trčanje im može biti i skupljanje kilometara te sudjelovanje u humanitarnoj akciji Grawe Noćnog Maratona, a zatim, naravno, i prva istrčana utrka upravo na Bundeku. Nakon takvog snažnog pokretanja i nakon takve zaokružene priče, rijetki su ti koji će odbaciti svoje trkačke tenisice i koji će se vratiti svom starom načinu života. Dosta mojih prijatelja i poznanika se može pohvaliti time da im je baš Grawe bio prva istrčana utrka, a nakon toga za njih više ništa nije bilo isto. Postali su ovisni o pozitivnoj energiji unutar trkačke zajednice te trče i dalje, nižu svoje kilometre kao da sutra ne postoji.

Ove godine sam doživjela utrku na totalno drugačiji način. Prvi puta sam trčala kraću utrku (10,5 km) i stigla sam u potpunosti upiti utrku te sve male detalje oko nje. Užasno mi se sviđa naglasak na tim detaljima. Gdje god da sam se okrenula, vidjela bih nešto zanimljivo – motivacijske tekstove posvuda, neonska slova, chill zone, jumbo ležaljke, pregršt lampica, disco kuglu, svijeće uz stazu… Jednostavno, čistu sreću i veselje! Stvarno je jasno da je mnogo truda uloženo u cijeli događaj i on zaista izgleda kao da se radi o nekom drugom planetu.

Prijašnjih godina trčala sam puno duže dionice, a onda čovjek ne stigne baš toliko vrludati okolo, pogotovo ako te čeka još put do Siska… Sjećam se i vatrometa otprije, ali nekako kroz maglu i samo po zvuku dok je ove godine to bilo totalno drugačije. Stigla sam ga pogledati u miru, stigla sam ga fotkati i diviti mu se, stigla sam pomisliti koliko mi je lijepo vidjeti ljude kako trče dok nebo iznad nas mijenja boje i opisuje naše emocije.

Vrijeme je, kao skoro svake godine, bilo pravo ljetno, no nije smetalo, pogotovo na kraćim dionicama, a i svaka muka se vrlo brzo zaboravi u cilju gdje smo za nagradu dobili predivne medalje s likom Lune.

Ako još niste bili na Noćnom Maratonu, vrijeme je da počnete razmišljati o tome. Možda to može biti vaša motivacija da pokrenete nekog ili vaša prva službena utrka i vaš prvi korak u trkački svijet. A do sada ste već mogli naučiti – kada tu zakoračite, povratka nema.

Zbogom ljeto, vidimo se iduće godine!