Izvještaj: Grossglockner Ultra Trail

Izvještaj: Grossglockner Ultra Trail

Vladimir Šimović
Vladimir Šimović
3 min
prije 1 m

Mudraci sa sva četiri kraja svijeta kažu da su ljubav i patnja suštinski povezani pojmovi. Kako drukčije objasniti činjenicu da mi je Grossglockner Ultra Trail najdraža utrka? Utrka na kojoj sam se prije dvije godine ozlijedio na trećem kilometru te u povratku na start još i doživio prometnu nesreću. Utrka na kojoj sam prošle godine doživio epski raspad sustava.

Na jednoj uzbrdici sam barem tri puta mentalno kapitulirao i sjeo na svoje umorno dupe i pustio mozak na pašu. Da, uz sva ta „predivna“ iskustva, religiozno nagovaram druge, sebi slične luđake da dođu sa mnom do Austrije, u Kaprun, da pohode sa mnom utrku koja me tako divno šamara, a ja joj se stalno vraćam. Zašto?

Bijeg od suncem užarene Hrvatske

Originalno, 2017. mi se svidjela činjenica da je usred ljeta, u prvim danima kolovoza, staza od 30 kilometara svejedno nudila jedno poveće polje snijega, a i ugodnu temperaturu cijelom trasom utrke, za razliku od suncem užarene Hrvatske.

Zbilja mrzim trčanje ljeti, jer je donekle prihvatljiva temperatura ili rano ujutro ili kasno navečer, a trčanje u tim terminima mi ometa koncept odmora na koji sam se navikao s godinama. Nakon par utrka u to doba godine sam zaključio da to zbilja nije za mene te potražio alternativne lokacije, a izbor je pao na GGUT. Čuo sam da AK Sljeme vodi cijeli bus ljudi na tu utrku te me sve već spomenuto privuklo. Neslavno sam završio utrku na prvoj nizbrdici (kao i mnogi), gdje su padaline stvorile izrazito sklizak teren.

Tipično za granit, ali ja to tada nisam znao. Lekcija naučena! Ono malo što sam vidio, mi se JAKO svidjelo. Moram doći opet, treba se osvetiti!

Osveta kao motivacija

2018. dolazim u relativno dobroj formi, prijavljujem utrku od 50 kilometara. Zašto ne? Pa forma je postojana, a nakon 20 kilometara utrka se spaja na prošlogodišnju stazu od 30 kilometara koja je uglavnom nizbrdo. Bit će epski! Bit će lagano! Hoće šipak! Vrlo brzo mi je staza prizemljila očekivanja. Inače mi teško idu uzbrdice, ali još mi gore ide ako je sva elevacija nakrcana u samo 2 duga uspona. Prvi sam preživio, ali me drugi sahranio. 9 dugih i neočekivanih sati sam uživao u prirodi kakvu samo Alpe mogu pružiti. Moje prvo pravo iskustvo austrijskih Alpi.

Staza nije kružna već ide iz mjesta Kals, preko serije jezera prema cilju u Kaprunu. Fotografije nisu dovoljne, to zbilja treba vidjeti uživo. Snijegom prekriveni vrhovi, koji se polako otapaju te to otapanje formira tisuće malih potoka na kojima slobodno zastanete i napunite bočice s predivno osvježavajućom vodom. Ukratko, pogledi i staza koji oduzimaju dah. Ajde, završio jesam. Ali… treba doći opet. Nisam zadovoljan, treba se osvetiti. Da sam u Star Wars filmu, Joda bi me upozorio da sam zastranio na Tamnu stranu jer me motivira osveta. Ali u ultra maratonu uzimaš motivaciju gdje ju nađeš, tako da se držim i te strane Sile!

Nevrijeme mijenja planove

I eto nas opet. 2019. godina. Naša mala družina više nije tako mala. Uspio sam nagovoriti još budala. Slike odrađuju svoje, GGUT ima nove vjernike. Opet buđenje u 3, treba pojesti i doći u 7 na start u Kals. A na startu iznenađenje, jer eto, ne može jednostavno. Zbog najavljenog proloma oblaka i velike grmljavine, utrka od 75 kilometara se skraćuje na 50 kilometara, a naša pedesetka starta ranije u nadi da ćemo izbjeći nevrijeme. Nitko nije pretjerano sretan s promjenama, ali što je tu je, treba respektirati odluku organizatora.

Čovjek često ne razmišlja o možebitnim fatalnim posljedicama grmljavinskog nevremena, pogotovo na visini od 2000+ metara, ali nažalost, nesretan splet okolnosti 100-tinjak kilometara od nas je na to podsjetio. Naime, taj dan je na Sudtirol Ultra Skyraceu grom usmrtio Norvešku trkačicu 30 minuta nakon što je utrka prekinuta zbog istog tog nevremena. Nažalost trkačica je bila između stanica te u nedostatku boljeg objašnjenja, jednostavno nije imala sreće. Na našoj utrci nitko nije stradao, niti je nevrijeme bilo tako jako kako se organizator pribojavao. Koliko sam loše prošle godine odradio utrku govori činjenica da sam ove godine bio puna dva sata brži.

 

Kraće smo se GGUT i ja družili ove godine, ali je ljubav i dalje postojana. Usprkos manjku patnje. Treća nam je godišnjica, prošli smo fazu zaljubljenosti. Utrku preporučujem svim zaljubljenicima u prirodne ljepote, jer GGUT ih nudi na pretek. Neka vas pogled i voda osvježi usred ljeta, a priuštite si i koji dan i u okolici, jer nudi puno sadržaja za iskusiti.

A ja? Pa sve si više razmišljam kako sam put od Kalsa do Kapruna sad već utvrdio, vrijeme je za suprotan smjer. Sviđa mi se ideja trčanja po ovom terenu po noći te zamišljam prekrasno nebo i zvijezde koje zbunjeno gledaju dolje i prate budale koje se odlučuju na ovakve pothvate. Možda štafeta slijedeće godine? Tko zna!