Izvještaj: Lavaredo Ultra trail

Izvještaj: Lavaredo Ultra trail

Vladimir Šimović
Vladimir Šimović
2 min
prije 4 m

Postoje dani kad čovjek jednostavno leti. Niti jedno brdo nije previsoko, niti jedan teren toliko tehnički zahtjevan. Ptice pjevaju samo tebi, a šuma i planine su tu samo zato da svjedoče tvojoj formi. Ove godine na Cortini nisam imao takav dan. Ali o tome malo kasnije.

Lavaredo Ultra trail je manifestacija koja se održava već 13. put, a od ove godine je bogatija za još jednu utrku, tako da su se održavale čak četiri utrke: Cortina Skyrace (20 km, 1000 mnv), Cortina Trail (48 km, 2600 mnv), Lavaredo Ultra Trail (120 km, 5800 mnv) te najnovija utrka Ultra Domolites (87 km, 4600 mnv). Ova promjena je preselila Cortinu Trail na petak i time omogućila svima koji dolaze na nju da subotu i nedjelju provedu u prekrasnoj okolici Cortine d’Ampezzo, gdje se cijela manifestacija održavala od 27. do 30. lipnja 2019.

Toplinski val pomrsio je planove

Na Cortini Trail sam bio prošle godine, zaljubio se u okolicu, te se odlučio vratiti 2019. i „popraviti rezultat“. Nažalost, toplinski val koji je zahvatio Europu taj tjedan je imao drukčije planove. Iako je proživljavao svoj posljednji dan taj petak, itekako smo ga osjetili, već na startu u 9:00 ujutro. Osobno ne podnosim vrućinu baš najbolje. Ima više razloga, a dva glavna su da zbog operacije vezane uz Chronove bolesti od koje bolujem imam samo dvije trećine debelog crijeva pa mi je apsorpcija tekućine slabija, a drugi je da jednostavno nikad ne trčim po vrućini jer mi nije nimalo gušt. U ljetnim mjesecima treninge obavljam ili rano ujutro ili kasno navečer. I tako, eto mene na startu, već uber znojnog nakon dva kilometra zagrijavanja prije utrke. Od početka se nisam osjećao dobro. Utrka počinje usponom koji je izrazito trčljiv. 2 do 3 kilometra po cesti koja vodi do ruba Cortine d’Ampezzo te ulaska u šumu koja nas vodi prema prvom poštenom usponu. Plan je vrlo jednostavan, strme uzbrdice hodati, a sve ostalo trčati. Uz pomoć štapova naravno. Bez njih više ni na WC.

Kao što rekoh, od početka sam imao neki loš osjećaj. Hlad šume nije previše pomogao, a moj probavni sustav se počeo buniti. Bilo mi je jako zlo i počeo me oblijevati hladni znoj. Nikad takvo nešto nisam doživio. A onda se i u cijelu priču umiješao i strah. Naime, nedavno je hrvatsku trkačku zajednicu potresao gubitak Hrvoja Lovrića, koji je od posljedica srčanog udara preminuo tijekom utrke Velebit Ultra Trail 2019., samo kilometar prije cilja. Iako čovjeka ne znam, njegova sudbina je i meni nekako pod kožu te sam postao oprezniji s odabirom izazova. Vidjevši svoje trenutno stanje u utrci te poznajući teren koji slijedi od prošle godine, stao sam i malo razmislio o svemu te donio odluku da se vratim na start i odustanem.

Prvo odustajanje na trail utrci

Dan je bio težak za mnoge, i jako puno ljudi je potpisalo kapitulaciju na 24. kilometru utrke, gdje se moglo vratiti na start autobusom. Ostatak sam dana proveo odmarajući i navijajući u cilju utrke za one koji su uspjeli svoje dupe dovući do kraja. Ovo mi je bilo prvo odustajanje na trail utrci, a da nisam bio ozlijeđen no nije mi žao. Ima dana kada treba znati reći „dosta“, a nikad nisam bio zainteresiran za puko finiširanje utrke.

Ono što je divno u vezi utrka u prirodi jest to da imate što raditi nakon utrke. Ostatak vikenda smo proveli istražujući okolicu Cortine. Prirodnih ljepota ima toliko da se veselim dolasku slijedeće godine. Organizatori su napravili pun pogodak s premještanjem utrke na petak, čime su nam poklonili cijeli vikend uživancije u talijanskim Alpama.