Izvještaj: NOVSKA RUN 5 – Trčanje u pričama iz davnine

Izvještaj: NOVSKA RUN 5 – Trčanje u pričama iz davnine

Valentina Durekovic Sertic
Valentina Durekovic Sertic
2 min
prije 3 m

Sredina kolovoza je već tradicionalno rezervirana za trčanje kod naših prijatelja u Novskoj. Sisak i Novska su geografski vrlo blizu tako da uvijek na tu utrku idemo u velikom broju, a i to je jedna od rijetkih utrka koju svi prijavimo i platimo vrlo žurno.

No, geografski položaj nikako nije presudan ni jedini razlog za naše redovite odlaske na tu utrku. Novska Run nas je prvenstveno oduševila i zarobila zbog odlične ekipe iz Atletskog kluba Noga koja svake godine zaista uloži cijelo svoje biće u organizaciju. Naravno, tu je i sjajna atmosfera koja vlada prije i poslije utrke, a koju obogaćuje niz trkačkih prijatelja i poznanika. Dakako, Novska Run nudi i atraktivne staze, a trkači su ove godine mogli birati između čak tri dužine: Wrong Turn (3 km), Run the Woods (9 km) te Spartana (16 km). Staze krase priroda, zeleno i tišina, a zen na svakom koraku je zajamčen.

Ove godine sam u zadnji tren odlučila Spartanu zamijeniti s Run the Woods. Htjela sam doživjeti i tu kraću stazu jer sam čula da je divna, a istodobno, imati dovoljno vremena da nakon utrke uživam u atmosferi, glazbi, hrani i u druženju s prijateljima trkačima.

Run the Woods spaja cestu i šumu: cestovni dio sam istrčala sa svojim prijateljicama i nakon skoro 5 km asfalta, razdvojile smo se – one su nastavile dalje putevima Spartane, a ja sam skrenula desno prema jezeru i šumi. To je bila prilika za piš pauzu pa sam tako nekoliko stotina metara tražila povoljno mjesto, zaštićeno od prolaznika i trkača, no fotograf me skužio (oko sokolovo, tko će drugi). Srećom, nije me fotkao nego je vikao da ne idem u dobrom smjeru, a na što sam mu kratko dobacila trenutni status pa me pustio da idem s mirom na mjesto olakšanja.

Nakon manjih putešestvija, ušla sam u šumu, a tamo me čekao svijet iz bajke: čarobna singlica, drveni mostići, potočići, trkači u daljini koji su među drvećem izgledali i zvučali kao vilenjaci i patuljci.

Ne znam što mi je brže prošlo, onaj prvi cestovni dio u odličnom društvu i smijehu ili drugi dio kao u „Pričama iz davnine“. Na kraju mi je, naravno, bilo krivo što je moja avantura ekspresno završila i što nisam mogla duže uživati u prirodi (note to self: iduće godine opet duža staza).

Nakon ulaska u cilj te nakon damsko – viteškog naklona ‘gospama od medalja’, prva stvar na listi je bila okrepa u vidu nektara od ječma i slada te slasni obrok čiji se miomiris nadvio nad startno – ciljnim prostorom i glavama svih prisutnih.

Uspjela sam se i presvući u suhu odjeću i malo osvježiti vlažnim maramicama (jedna od najvažnijih stvari kada se ide na utrke), a bome i napričati s nekolicinom i već je bilo vrijeme za doček mojih Siščana koji su završavali posljednje metre Spartane. Svi su bili sjajni i svi su se pokazali kao pravi Spartanci i Spartanke. Baš sam bila ponosna na njih. Zaista je lijepo dočekati prijatelje u cilju i navijati te dijeliti s njima radost zbog istrčane utrke.

Još jedna posebnost trčanja u Novskoj je i humanitarni karakter cijelog događaja. Organizatori svake godine dio sredstava daju u humanitarne svrhe, a ove godine su sredstva donirana udruzi Kolibrić (Udruga roditelja vitalno ugrožene djece). Svaka čast ekipi na ideji i na velikom srcu koje uvijek nesebično kuca za druge.

Nedugo nakon utrke saznala sam da će AK Noga iduće godine opet morati mijenjati koncept staza zbog trenutne sječe šuma. Ove godine je zbog istih razloga već izmijenjena Spartana, a što nas očekuje iduće godine, teško je za predvidjeti.

No, unatoč ovoj trenutnoj situaciji, znam da će ova snažna i dobra ekipa opet, po šesti put, dati sve od sebe te da ćemo opet imati sjajne staze za trčanje s bajkovitim predznakom, hrpom vilenjaka i ogromnim srcem za druge.

Foto: AK Noga / D. Podnar