Izvještaj: Orahovica Bike Weekend

Izvještaj: Orahovica Bike Weekend

Saša Jeftinić
Saša Jeftinić
2 min
prije 4 m

Jedna od utrka koju sam uvrstio u svoj popis za ovu godinu bila je i cestovni maraton u sklopu dvodnevne manifestacije – Orahovica Bike Weekend. 

Entuzijasti i članovi biciklističkog kluba ”Pannonian” iz Osijeka prošle godine su po prvi put organizirali ovaj događaj s ciljem popularizacije biciklizma na području Parka prirode Papuk.  Osim cestovnih fanatika, na manifestaciji su prisustvovali i oni koji voze discipline MTB, BMX i Enduro. 

Protekle godine vrijeme je bilo za poželjeti no ovaj put nešto drugačije iskustvo. Utrka je održana 5. svibnja, a cijeli tjedan ranije, vremenske prognoze nisu najavljivale lijepo vrijeme stoga su se samo najodlučniji odvažili doći i utrkivati. Ja nisam dvojio te sam bio spreman na sve, a obzirom da već dugo planiram ovu utrku, opcija da ne vozim nije ni postojala. 

Kiša je počela padati već noć prije te se nastavila i ujutro. Prosječna temperatura tog dana je bila oko 5 stupnjeva Celzijevih uz umjeren do jak sjeverozapadni vjetar tako da je osjećaj hladnoće bio još i veći. Obzirom  na vremenske uvjete, organizatori su predložili da se skrati dionica no većina se nije složila s tim pa smo vozili puni profil staze, 120 kilometara uz oko 1500 metara elevacije. Dionica nije bila puni krug jer je start bio u Orahovici kraj popularnog jezera, a cilj na brdu tj. Tromeđi kod vidikovca Petrov Vrh.

Start je bio prema planiranom terminu te je tridesetak biciklista, pod pratnjom policijskih službenika, organizatora i logistike, krenulo u 11 sati kroz centar grada, a potom u smjeru sjeverozapada prema Voćinu, točki koja je na trećini puta odnosno 40. kilometru. Do tada se mali peloton (grupa biciklista) odvojio od slabijih natjecatelja. 

Čini mi se da nas je bilo dvadesetak do prvog duljeg uspona, a onda je jaka ekipa nametnula tempo kojeg je teško držati u zavjetrini na uzbrdici pa se dogodio filter jer se ipak prolazni cilj nalazio na vrhu istog brda. U brojkama uspon je dug otprilike 11 kilometara uz povećanje nadmorske visine od 330 metara.

Ostao sam se držati među vodećim biciklistima te sam imao priključak s prvom trojkom no ne i do samog vrha, na koji sam došao kao četvrti. Nadalje je uslijedio dugi spust prema naselju Kamenska na kojem sam nadoknadio ostatak te stigao drugog i trećeg natjecatelja. 

Tada je već bila otprilike polovica utrke. Dočekala nas je suha cesta s druge strane Papuka te povoljniji vjetar, naravno, u leđima, pa smo po ravnom vozili i preko 50km/h.

Prvi natjecatelj u tom trenutku bio je tzv. bjegunac u potjeri te smo ga nas trojica uz vožnju na smjene pokušavali stići. Nizali smo kilometre brzo dok nas je logistika u par navrata obavještavala o zaostatku. Nakon što smo drugi put čuli pomalo demotivirajuću informaciju –  zaostatak od 4 minute, odlučili smo racionalno raspolagati snagom te smo smanjili tempo da bi došli koliko-toliko svježi pred ciljni uspon koji je krenuo nakon Kutjeva odnosno 110. kilometra. 

Na cilju nas je dočekalo pravo jesensko/zimsko vrijeme s maglom i temperaturom od nepunih 1 stupanj Celzijev. Tempo na gotovo cijelom usponu bio je odmjeren uz moju pretpostavku da ćemo nas trojica međusobno riješiti stvari u završnom sprintu. Tako je i bilo na kraju!

Uspon je dug oko 10 kilometara sa porastom nadmorske visine od oko 400 metara. 

Uz kotač mi je do tada bio poznanik i dugogodišnji konkurent iz XC natjecanja, trenutni državni prvak u XC usponu, za kojeg znam da je većinom brži na uzbrdici stoga sam očekivao njegov bijeg na usponu no nije se ništa dogodilo do 50-ak metara prije cilja. Tada je uslijedio završni sprint gdje nas je prestigao natjecatelj koji je činio naš mali trio gotovo polovicu utrke. Ja sam završio utrku na četvrtom mjestu u ukupnom poretku odnosno drugi u svojoj kategoriji. 

Ovu dionicu smo prošli za 3 sata i 42 minute te nas je, nakon kratke okrjepe, gostoljubivi organizator odvezao do Orahovačkog jezera, gdje je bilo mjesto ručka i proglašenja najboljih.