Izvještaj: Prvi polumaraton u Sisku

Izvještaj: Prvi polumaraton u Sisku

Valentina Durekovic Sertic
Valentina Durekovic Sertic
4 min
prije 3 t

Posljednjeg vikenda u svibnju održan je prvi i povijesni sisački polumaraton na kojem sam trčala, ali i sudjelovala u organizaciji. Već dugo mi se sliježu dojmovi o svemu, no došlo je vrijeme da podijelim svoje misli.

Rast trkačke zajednice

Ekipa iz Atletskog kluba u Sisku prošle mi je godine prenijela informaciju i ideju o organizaciji polumaratona i odmah sam rekla da želim biti dio te lijepe sportske priče.
Već 10 godina neprestano trčim ulicama Siska i znam svaku rutu napamet. Sjećam se svojih trkačkih početaka i usamljenosti u svojoj najdražoj aktivnosti. Bilo nas je jako malo i bili smo gotovo jednoznamenkasti broj. Na utrke sam odlazila van Siska, a sanjala sam nešto slično i u svom rodnom gradu.

Posljednjih godina trčanje kao aktivnost bilježi konstantan porast, tako da na sisačkim ulicama više nisam sama, sada svaki dan viđam hrpu trkača i stvarno uživam u tom novom dobu. Sjetim se kako je bilo prije u odnosu na danas i oduševljena sam koliko su se vremena promijenila: sada imamo veliku trkačku zajednicu, zajedničke treninge, putovanja, izlete i odlaske na utrke, grupe na fejsu i vajberu, dijelimo si savjete i međusobno si pomažemo, neprestano pretresamo trkačke teme i što je najvažnije, postajemo trkačka obitelj, a sve zbog jedne ‘male’ zajedničke aktivnosti koja nam život znači.

No, vratimo se na organizaciju utrke – svi smo se složili da nam je potrebna suradnja sa starijima i iskusnijima te smo se za podršku i logistiku obratili Atletskom klubu Sljeme, a od prvog dana sudjelovao je i Grad Sisak, kao velika potpora u svakom smislu.

Pripreme su dugo trajale

S organizacijom utrke smo počeli prošle godine oko listopada, a nedugo nakon toga otvorili smo i prijave. Šest mjeseci smo radili na projektu, usudila bih se reći, danonoćno.

Puno je tu segmenata o kojima ljudi ne razmišljaju (što je sasvim normalno, nisam baš ni ja dok mi nije trebalo): determiniranje datuma, lokacije i početka događaja, raspis, staza plus elaborati i odobrenja nadležnih službi, raspored sudionika na lokaciji, popratni sadržaji uz utrku, prijava policiji, partneri i sponzori, pozicija lukova i bannera, mjesta okrepe, volonteri, medalje, sadržaj startnog paketa, majice, startni brojevi i ziherice, sustav prijava na utrku, ograde, toitoi, komunalac, hitna, Crveni križ, vatrogasci, turistička zajednica, smještajne jedinice, pratnje na biciklima, nagrade i tombola za sudionike, pehari za najbolje, fotografi, hrana nakon utrke, šatori, garderoba, promo tekstovi i najave u medijima, društvene mreže, mjerenje vremena, voditelji događaja, glazba i razglas, struja, bendovi, Expo, dostave i prijevoz, mjerenje staze, međunarodni certifikat i oznake uz stazu, punjenje i dijeljenje startnih paketa, odgovaranje na upite trkača, rješavanje problema s prijavama, rješavanje prenošenja startnih brojeva, sastanci, hrpa papira, hrpa mailova, hrpa poziva itd.

600 prijava iz cijele Hrvatske

Mora se misliti na apsolutno sve, čak i na male stvari poput selotejpa, špage i igle, a sve može biti malo ‘kompliciranije’ ako na utrci radi manji broj ljudi zbog rasporeda poslova, no zaista, sve se može uz dobru organizaciju. Ne bih u detalje o svakom segmentu posebno, no shvatili ste – nije lako i treba jakooo puno strpljenja.

Ipak, za prvi put je sve ispalo odlično. Atletski klub Sisak, Grad Sisak, gradske službe, udruge i organizacije te Atletski klub Sljeme dali su sve od sebe i odradili su lavovski posao. Najvažnije je zadovoljstvo trkača, a to nam je i najveća nagrada. Definitivno nismo očekivali 600 prijava iz cijele Hrvatske i regije na samom početku sisačke polumaratonske priče, ali to se dogodilo i ne mogu vam opisati koliko sreće je to donijelo svima koji su radili na ovoj utrci.

Utrka nakon burne noći

A trčanje polumaratona? Utrka je bila u nedjelju, a dan prije se u mom kvartu održavala već tradicionalna Zibelijada na našem gradskom kupalištu u organizaciji udruge Zibel. Zibelijada je dan za obitelj, označava otvorenje ljetne sezone uz hrpu popratnih sadržaja i uvijek je humanitarnog karaktera. U početku je bila zamišljena za ljude koji tamo žive, no ubrzo je prerasla u nešto na što dolazi cijeli grad (ali i šire). Ukratko, događaj koji se ne propušta i eto, na kojem se ostaje do ranih jutarnjih sati idućega dana.

Tako je bilo i ove godine, iako smo znali da idući dan trčimo polumaraton. Nakon samo par sati sna krenuli smo i u tu avanturu po najvećem suncu. Prvih 9 kilometara mi nije bilo lako, osjetila sam posljedice nespavanja, no nakon toga je sve krenulo uzlaznom putanjom. Većinu utrke sam trčala uz prijateljicu koja je prošla isto što i ja dan (i noć) prije, a što je bilo super jer smo si bile velika međusobna podrška. Tempo nam je bio lagan, taman za uživanciju, upijanje trenutaka i ulazak u cilj s osmijehom.

Strastveni i srčani navijači

I sada mi je još uvijek nestvarno da smo takav prekrasan događaj imali kod nas doma. Srce mi je stvarno kao kuća, pogotovo jer su među navijačima bili moji mama i tata. Stvarno je divno kada trčiš kroz svoj grad i kada vidiš hrpu poznatih nasmijanih lica među trkačima i među publikom. Oduševljena sam sisačkom sportskom kulturom i ljudima koji su izašli na ulice navijati, fotkati, snimati, dijeliti vodu (i rakiju) ispred svog kućnog praga, a neki su čak zaustavljali i usmjeravali zalutale automobile koji su htjeli ući na zatvorene ceste.

Bili su toliko strastveni i srčani kao da to rade godinama, u potpunosti na nivou sportske kulture zapadnih zemalja s tradicijom od nekoliko desetljeća. Oduševljena sam i svojim prijateljima netrkačima koji su trčali jer su htjeli poduprijeti događaj u svom rodnom gradu, a moji sportski prijatelji su se taj dan popeli na postolje i to sve skupa je još jedna velika sreća i najljepši mogući završetak cijele priče.

Veselim se idućem izdanju utrke. Nadam se da će nas biti još više i da ćemo pomicati granice svake godine, a glavna nit vodilja je, naravno, zadovoljstvo svih naših gostiju i trkača.

Divno je vidjeti svoj grad drugačijim očima nakon toliko godina življenja u njemu, divno je znati i osjetiti da veličinu jednoga grada čine ljudi koji u njemu žive, nesebični ljudi, ljudi borci i optimisti, ljudi koji znaju što su prijateljstvo i ljubav. Nisam mogla birati gdje ću se roditi, ali mislim da sam rođena na najljepšem mjestu na svijetu.

Hvala svima na sudjelovanju i vidimo se i iduće godine – prvo Zibelijada pa polumaraton!