Izvještaj sa Splitskog polumaratona: Trčanje s burom u prsa

Izvještaj sa Splitskog polumaratona: Trčanje s burom u prsa

Vladimir Šimović
Vladimir Šimović
2 min
prije 3 m

Iako su vremenske prilike u Splitu i okolici u tjednu polumaratona bile idilične, dva dana prije same utrke je sve ukazivalo na reprizu kataklizme od prošle godine. Na kraju nije pao snijeg kao 2018., niti je vjetar čupao stabla kao dvije večeri prije, već su trkači imali priliku iskusiti idealnu temperaturu za trčanje uz jak vjetar na dijelovima staze. Navodno su naleti vjetra na dijelu staze koji prolazi kroz vojnu luku Lora dostizali i 100km/h.

Đir po gradu i Marjanu

Sama utrka mi je osobno jako draga, iako se radi o zahtjevnoj stazi za polumaraton. Staza starta na samoj Rivi te kratkom dionicom po živopisnoj Marmontovoj ulici  i ulicom Kralja Tomislava obilazi Dioklecijanovu palaču. Trkači prolaze Strossmayerov perivoj te produžuju do ulice Domovinskog rata koju prate dugo dugo sve dok se ne vrate „nazad u centar“ na Put Supavla prema Lori. Nakon Lore trkači imaju priliku protrčati krug na atletskoj stazi Poljudske ljepotice, stadionu Hajduka, nogometnog kluba koji živi vječno, za razliku od trkača koji nakon te nesvakidašnje avanture moraju preživjeti još devet kilometara obilaska Marjana i spuštanja do Rive i ciljne linije. Treba napomenuti da postoji velika šansa da je ovo zadnji put da se utrka trči po ovoj konfiguraciji staze jer je za 2020. najavljen maraton u istom terminu te se šuška da će se staza mijenjati.

Borba protiv bure

Težina utrke proizlazi iz činjenice da trkači prvih pet kilometara uglavnom trče uzbrdo, a još jedna dionica uzbrdo ih očekuje na Marjanu, između šesnaestog i osamnaestog kilometra. Naravno, uzbrdice su uglavnom blage, ali sve to dodaje težini staze i otežava postavljanje osobnog rekorda ili ostvarivanju dobrog rezultata. Ove godine se još u cijelu priču uključio spomenuti vjetar koji je pri trčanju uzbrdo na ulici Domovinskog rata puhao trkačima u prsa. S obzirom da imam velike uši, a i nisam neki fan jedrenja, to mi se pogotovo nije svidjelo. Split ne bi bio Split kad netko s bakljom ne bi napravio glupost, a za to se pobrinuo jedan trkač koji je odlučio na startu utrke upaliti baklju te s njom trčati. U navijačkom zanosu nije pazio pa je mahanjem s bakljom uspio slučajno probušiti balon zeca na 1:30.

Pohvale organizatorima

Organizacija utrke je na zavidnoj razini i svakako ju treba pohvaliti. Preuzimanje start paketa na Gripama je jednostavan proces, a i ove godine je mjesto za spremanje i podizanje osobnih stvari preseljeno na Gat Sv. Nikole gdje je trkače čekao kamion s volonterima. Puno bolje i jednostavnije rješenje od prostora uz Rivu koji je prošle godine poslužio za istu namjenu. Kada se na kamionu digne cerada po dužini, prostor za prihvat i preuzimanje stvari postaje izuzetno širok što uvelike olakšava proces. Divno rješenje koje bi moglo poslužiti kao primjer i organizatorima drugih utrka.

Riječi hvale treba i utrošiti na finišersku medalju koja je jednostavno prekrasna. U zadnje vrijeme su organizatori utrka u Hrvatskoj postali izuzetno kreativni što se tiče finišerskih medalja, ali se ova svojom jednostavnošću i prepoznatljivošću dizajna posebno ističe.

Bolji od predsjednika

Ove godine su sva tri najbrža muškarca Kenijske nacionalnosti. Najbrži je bio Samuel Naibei Kiplimo s vremenom 1:04:07. Među ženama su se na postolju našle dvije Etiopljanke, dok je treća bila lokalna ultramaratonka Nikolina Šuštić. Prva žena, Buzuayehu Mohamed Ahmed, pobijedila je s vremenom 1:13:19, što je ujedno i rekord staze za žene.

Utrku je svojim prisustvom i aktivnim sudjelovanje počastio i bivši predsjednik Slovenije, Borut Pahor. Osobno mi je utrka prošla neplanirano dobro. Ostvario sam osobni rekord, a i mogu reći da sam bio bolji od predsjednika.