IZVJEŠTAJ: TREKING LIGA / B2B TRAIL BAŠKA, KRK

IZVJEŠTAJ: TREKING LIGA / B2B TRAIL BAŠKA, KRK

Valentina Durekovic Sertic
Valentina Durekovic Sertic
2 min
prije 3 m

U Baškoj na otoku Krku sredinom svibnja održano je još jedno izdanje B2B Trail utrke kamo smo se zaputili već u petak prijepodne uz kratki posjet atletskom klubu Kvarner u Rijeci, a što je meni dalo priliku da usput obiđem Kantridu. Uvijek mi se sviđao taj stadion – izgleda stvarno impozantno i posebno uz onu stijenu.


U Bašku smo stigli vrlo brzo, trebalo se samo još prijaviti u hotel Corinthiu u kojem je bilo centralno događanje za vrijeme utrke. Nakon smještaja u sobe imali smo slobodno poslijepodne pa sam se bacila na istraživanje Baške. Dan je bio idealan, mjesto još uvijek ne vrvi ljudima pa je uživanje u moru i tišini bilo naglašeno do maksimuma. Lokalci su mi rekli da na Veloj plaži u špici sezone zna biti i po 10.000 ljudi pa mi je bilo drago što vidim Bašku upravo iz svoje pitomije perspektive.

Nakon zajedničke večere u hotelu, odlazimo do kafića uz more gdje je po programu bilo predviđeno druženje za sve trkače, ćakulamo, zabavljamo se, a neki od nas ostaju i do 3:30 (nismo baš bili svjesni da imamo utrku ujutro, iako smo mislili da jesmo).


Idući dan najvažniji je bio doručak kao okrepa broj 1, a potom odlazimo na kratku kavu i u sobe na spremanje za naših 15 kilometara traila.

Start je bio u 12 sati, čak je i upeklo što je dosta otežavalo utrku. Nakon kraćeg dijela na cesti prebacujemo se na trail te na prvi uspon i muke počinju. Nisam znala što me čeka niti kakva je točno staza niti koliko imamo uspona, samo znam da ih je bilo dosta i da su traaaajali. Teren je odličan, pravi krš, s hrpom kamenja, baš onako kako volim, a priroda je predivna – pejzaži na nekim mjestima izgledaju kao s drugog planeta.


Nisam baš bila prebrza, no na 9. kilometru ostajem bez vode (ponijela sam 1 l) i to je trenutak kada ubrzavam pošto sam silno željela vidjeti okrepnu stanicu. Osjećala sam se kao da sam u pustinji u lovu na oazu. Dobila sam vjetar u leđa i nisam mislila stati. Blejanje ovaca u neposrednoj blizini shvatila sam kao potporu i podršku (a možda su nam se smijale cijelo vrijeme, kako je rekao moj kolega). Stjenovite i kamenite nizbrdice odradila sam najbolje ikad u svojoj malenoj povijesti traila i baš sam bila ponosna jer sam primjetila da imam sve manje straha. Naučila sam se pustiti, bez prevelike filozofije i analize te uživati u novootkrivenoj slobodi.


Nakon prelude nizbrdice stigla sam do okrepne stanice na 11,5 km. Okrepu sam čekala dugo, ali se isplatilo. Bila je postavljena kod crkvice Sv. Lucije u Jurandvoru. Crkva je ranoromanička, smatra se da datira čak iz 1100. godine, a značajna je jer iz nje potječe starohrvatski glagoljički spomenik Bašćanska ploča. Oko crkvice se vide i kamene zidine koje su ostaci benediktinskog samostana. Prekrasan prizor u kojem povijest izvire iz svake pore i nastavlja se dugim kamenim stepenicama sve do podnožja.

Nakon čarobne povijesti, kolega i ja dolazimo na cestu i shvaćamo da je ubrzo kraj. Odlučila sam malo usporiti u tempu i opušteno uživati u krajoliku pošto nikog nije bilo iza mene. S lijeve strane stvorio se prekrasan potok, a ispred mene veliki debeli hlad. Čak sam se malo podružila sa slatkim i vrlo pitomim magarcem.


U cilj sam ušla sprintajući, volim tako završavati utrke. Konačno vrijeme mi je bilo 2:32. Nije to neki prebajan rezultat, no mislila sam da će mi trebati minimalno 3 sata da završim utrku, što zbog vremenskih uvjeta, što zbog moje neispavanosti pa sam se baš ugodno iznenadila, a iznenađenju nije bilo kraja kada sam shvatila da sam ukupno sedma žena. Mislim da se definitivno vraćamo i iduće godine uz zadatak da popravim rezultat, a ako ništa, da i dalje ostanem među top 10.

Ako još uvijek niste bili tamo, prijavite se skupa s kolegama, uživajte u malo drugačijem vikendu i u vrlo posebnoj utrci u divnoj prirodi, uz pregršt sreće i zadovoljstva. I idite dan prije utrke ranije na spavanje!

Foto: Treking liga / Magazin Trčanje / Val trči