La Corsa Della Bora kao uvod u trkačku godinu

La Corsa Della Bora kao uvod u trkačku godinu

Vladimir Šimović
Vladimir Šimović
2 min
prije 2 m

La Corsa Della Bora je naziv za čak pet utrka koje se održavaju u isto vrijeme početkom godine u okolici Trsta. Dužine tih utrka su 8, 21, 57, 164 i jedna posebna utrka od 167km koja se održava svake druge godine i nema prijava, već funkcionira samo preko sistema pozivnica. Obzirom na lokaciju, miran trkački start godine, a i očekivanu temperaturu koju nudi okolica Trsta u siječnju, La Corsa Della Bora je mnogima idealna utka za odraditi kao dobar dužinski trening i uvod u novu trkačku godinu. U teoriji. U praksi su stvari malo drukčije, kao što smo i sami saznali, kada smo 2019. godinu odlučili početi na kršu u okolici Trsta.

 

 

Kako riječima opisati utrku? Za početak, kao što ime utrke kaže, treba očekivati buru, koja je kao što znate jedan jak, hladan i mahovit vjetar koji zna dosegnuti i orkansku jakost, a najjača je na području Tršćanskog zaljeva. I dok su vjetro nepropusne tkanine i slojevi super zaštita, ako bura dosegne 100km/h, čovjek se pretvara u jedro. Na našu sreću, ove godine, 06.01. te bure nije uopće bilo. Iz topline naslonjača, pišući ovaj osvrt, moj avanturistički duh bi rekao čak i nažalost, ali vjerujem i da bi se on brzo predomislio da je pošteno zapuhalo. Ono što je pak našu malu trkačku ekspediciju iz Zagreba iznenadilo jest dužina puta. Naime, iako je Trst jako blizu Zagreba, utrka se održava u prvom vikendu mjeseca siječnja, što je ujedno i vikend kada valjda cijeli Zagreb ide na skijanje put Austrije, Francuske, Slovenije i Švicarske pa očekujte gužvu na graničnim prijelazima. Mi smo čekali finih dva sata da bi ušli u Sloveniju i tako krenuli put naše avanture.

Autor teksta je trčao stazu od 57km, koja je jednom riječju prekrasna. Utrka starta u malom mjestu zvanom Pesek, iznad Trsta, a staza odmah skreće preko granice u Sloveniju kroz koju trčite 10 kilometara divne šume prije nego se vratite nazad u Italiju. Slijedećih 20 kilometara staze nudi pregršt živopisnog krajolika, od raznih šumskih puteva, spusteva i uspona po siparu, pa čak i jedan prekrasan dio staze s dosta promjena smjera i elevacije koji slijedi biciklističku stazu za downhill. Nakon svega toga se staza praktički spaja s obalom Tršćanskog zaljeva te trkač ima priliku trčati paralelno s obalom po planinarskim putevima koji se nalaze u gorju iznad same obale te pružaju prekrasne poglede na zaljev, tvrđavu Miramare te prekrasne plaže. Sve utrke završavaju iznad mjesta Sistiana, u selu zvanom Bora.

Sama utrka je fantastično organizirana, s odličnim okrepama, divnim volonterima koji govore engleski te atipično korisnim startnim paketima. Naime, organizacija utrke se ponosi na činjenicu da nude drukčije start pakete od drugih utrka. Koliko zapravo ljudi trebaju dri fit majica ili buffova? Na 57km smo mogli birati između vrlo praktičnih gamaša ili vodonepropusnog ruksaka od 40 litara.

Da li bih utrku preporučio kolegama trkačima? Bez imalo rezerve, odgovor bi bio da. Za one koji nisu u tako dobroj formi, tu je prekrasna utrka od 21km koja nudi iste poglede kao i utrka od 57km, samo bez izazovnijeg početka. Za one željne nešto veće avanture, koja prolazi i granicu s Hrvatskom, tu je utrka od 164km.

Na kraju, vratit ću se na početak i postaviti pitanje, kako riječima opisati utrku? Teško, morali ste biti tamo. Zato je tu sljedeća godina, da pročitano iskusite sami. Ovaj put, možda ipak uz više famozne bure i manje čekanja na graničnom prijelazu.

 

Fotografije: Petra Kulić