Okušali smo se u sportskom penjanju i odlično se zabavili

Okušali smo se u sportskom penjanju i odlično se zabavili

Sportsko penjanje je sport koji je izrazito popularan u inozemstvu. U Hrvatskoj još ne toliko, iako se i to polako mijenja.
Zoran Stupar
Zoran Stupar
1 min
prije 7 m

Bio mi je gore zdesna. Zelen je, vidim ga, ali izgleda kao da je tri metra udaljen, a ne dvadeset centimetara. Zamahujem rukom prema ‘kamenu’, gubim ravnotežu, pomislim ‘tako mi i treba’ i padam unazad dva metra na debelu strunjaču.

‘Dva grifa su ti bila kraj glave, nisi ih vidio’, kaže mi Alan, koji nadgleda moje početničke pokušaje da se uzverem uz umjetnu stijenu. Zahvaljujući njegovu savjetu, iz drugog pokušaja dolazim do vrha, sav ponosan.

Hrvatska je u ovom sportu imala svjetskog prvaka

Sportsko penjanje je sport koji je izrazito popularan u inozemstvu. U Hrvatskoj još ne toliko, iako se i to polako mijenja. Pomalo se grade umjetne stijene, a Hrvatska je 2016. dobila svjetskog juniorskog prvaka u boulderingu. Trener našeg prvaka Borne Čujića bio je upravo moj sugovornik, Alan Križanić.

Alana smo zamolili da nam pokaže kako to izgleda kad se netko tko se nikad nije bavio sportskim penjanjem odluči okušati u tom sportu. Za početak, pokazao mi je kako se zagrijava. Kažem mu da nikad nisam vidio takve vježbe zagrijavanja; odgovara mi da su specifične. Zatim me dovodi pred stijenu i daje mi zadatak:

‘Popni se četiri puta gore-dolje. Za zagrijavanje.’

Dobro. Krećem. Prvi put je lagano. Drugi put me ruke već malo zatežu. Treći put već pomalo ne osjećam šake. Četvrti put se jedva penjem do gore. Mislim, nema veze i da padnem, strunjača je stvarno debela. Ali mi muški se ponekad volimo praviti jači nego što jesmo pa ne pokazujem da mi je teško.

Kako moram malo odmoriti ruke, ‘zašprehavam’ Alana. Doznajem da je otac troje djece i da se dvoje od njih već naveliko penje. On sam ovim se sportom bavi posljednjih 13 godina. Pitam ga kakva je mogućnost ozljede.

‘Ništa veća nego na pilatesu. Uvijek postoji takva mogućnost, ali mnogo je manja nego kod mnogo sportova’, odgovara mi.

Morat ću na tečaj

Zatim me odvodi na prvi smjer za penjanje koji su, pojašnjava, označeni bojama. Moj je zeleni. Kako sam već napisao u uvodu, prvi put sam pao. Nakon što mi je Alan objasnio gdje sam pogriješio, drugi se put uspješno penjem.

Nakon toga, odvodi me na drugi smjer. E, ovo već izgleda malo teže. Stijena je odmah u dnu nakošena. Uspijevam tek stati u početni položaj na stijeni, no tri puta bezuspješno pokušavam dohvatiti prvi idući grif. Na kraju odustajem, uz izgovor da ne želim Alanu više oduzimati dragocjenog vremena.

Upisat ću tečaj, kažem mu…