PET DRAGOCJENIH SAVJETA ZA ZIMSKO PLANINARENJE U VISOKOM GORJU

PET DRAGOCJENIH SAVJETA ZA ZIMSKO PLANINARENJE U VISOKOM GORJU

Kako je posljednjih godina trend outdoor sportova u porastu, tako je sve više mladih planinara i početnika koji su završili planinarske škole. Mnogi od njih imaju i visokogorske ambicije te se upućuje u zasnježena gorja s ciljem testiranja svojih sposobnosti i prihvaćanja izazova koje planine u zimskim uvjetima nude. Najpopularnija destinacije u koje Hrvati odlaze su Slovenija, Austrija te BiH. Planine pod snijegom i ledom prekrasne su, ali skrivaju mnoge opasnosti, pogotovo za neiskusne početnike. Velika opasnost su i društvene mreže – mnogi rado objavljuju slike i „selfije“ s izleta, nesvjesni da na taj način promiču opasno planinarenje jer većina nema propisnu zimsku opremu. Kako bi mogli uživati u planinama zimi potrebno je voditi računa o vlastitoj sigurnosti, pa evo pet savjeta koji će vam pripomoći u tome!
Matej Perkov
Matej Perkov
5 min
prije 4 m

1. Čizma glavu čuva!

„Trebaju li mi baš zimske cipele?“ pitaju mnogi početnici jer početak visokogorskog hobija zahtijeva nabavku skupe opreme u koju spadaju i cipele čija je cijena rijetko kada manja od 200 eura. Cijena ovisi o brendu, specifikaciji cipele te ostaloj opremi koju koristimo (dereze, skije). Savjetuje se nošenje zimskih cipela jer one su posebno dizajnirane za kretanje po snijegu i ledu te imaju na prednjem i stražnjem dijelu posebno oblikovanu potplat koja služi montiranju dereza.

Dereze su neizostavan dio zimske opreme

Dereze imaju 12 zuba i nikakve žabice i slične improvizacije ne dolaze u obzir! Svojim specifikacijama noga u zimskoj cipeli dulje ostaje suha i izolirana od hladnoće, a morate uzeti u obzir i nošenje adekvatnih čarapa. Mnogi visokogorci koriste trik: najprije se obuku tanke čarape, preko njih se navuče mala najlonska vrećica, a zatim se preko toga navuku debele čarape. Tako se noga bolje grije te ne zebe u slučaju da cipela promoči.

2. Raspitajte se o prognozi i lavinskoj opasnosti!

Ono što zapravo radite uvijek, sada morate raditi još podrobnije s više opreza i naglaskom na potencijalnu lavinsku opasnost. Raspitajte se za uvjete na terenu od lokalnih planinara i vodiča te poznanika koji su nedavno ondje bili. Imajte na umu da su zimski usponi veoma naporni, a dan je kraći. Uvjeti na terenu važan su faktor i morate pažljivo procijeniti koliko će vam vremena trebati za uspon i silazak te svakako izbjegavati maglovite uvjete na nepoznatom terenu. Planine poput slovenskih dobro su označene i ondje se penje mnogo ljudi, ali postoje i one koje su slabije označene i posjetitelji su rijetki, što znači neugažen snijeg i malu vjerojatnost da ćete nekog sresti ako vam zatreba pomoć. Velike količine svježeg snijega znače lavinsku opasnost, a ocjene su u rasponu 1-4. Broj 1 znači mala opasnost, broj 2 srednja opasnost, broj 3 velika opasnost, broj 4 maksimalna opasnost. U Sloveniji svake godine nekoliko visokogoraca i skijaša pogine u lavinama, stoga nemojte podcjenjivati planinu i nikako ne idite na uspone ukoliko je lavinska opasnost veća od 1. Vjerujte, nijedan vrh nije vrijedan toga da se riskira život, pogotovo ne radij selfija na društvenim mrežama. Zimi nisu rijetkost grmljavinske oluje u planini, stoga imajte na umu da izbjegavate situacije ulaska u oluju.

3. Snijeg i lavine

Ukoliko je napadao velik snijeg i staza nije ugažena, to znači da će vam za uspon trebati krplje ili turno skije. Ova je oprema vrlo važna jer olakšava prohodnost u dubokom snijegu. Ako snijeg doseže preko koljena, trebat će vam sati da bi prošli razdaljinu koju inače u normalnim uvjetima savladate u sat vremena hoda. Ako se dogodi da se nađete u lavinoznom području, kada prelazite njime raskopčajte ruksak i izvadite ruke iz gurtni štapova ili cepina. Ukoliko vas lavina zahvati, odmah preko usta navucite maramu, šal ili buff kako bi potencijalno spriječili moguće gušenje. Nedavno se na planini Hajla u Crnog Gori lavina obrušila na dvadesetak učenika tradicionalnog zimskog uspona, srećom sve je završilo bez težih posljedica. Visokogorci i posebno turno skijaši te snowboarderi sa sobom nose uređaj za lociranje unesrećenog u lavini. Nikako se ne preporuča da na zimske uspone i ovakve skijaške egzibicije idete sami jer ako vam se nešto dogodi, nema nikog tko vam može pomoći. Ako je netko nastradao u lavini vrlo važno je da gorskim spašavateljima možemo reći gdje je osoba bila kada ju je pokupila lavina te na kojem je mjestu zadnji put viđena. Za lociranje unesrećenih u lavini koristi se elastična sklopna motka duga tri metra, a kada se napipa tijelo počinje otkopavanje. Nošenje metalne lopate i lavinske sonde trebao bi biti običaj svih rekreativaca koji se bave zimskim radostima u visokom gorju na kojem prijeti lavinska opasnost. Ljudi upozorenja za lavine uzimaju prilično olako, no sjetimo se da je lavina prije nekoliko godina na Kamešnici zatrpala troje ljudi, a poginuo je naš poznati alpinist Edo Retelj. Snježna bujica sa sobom je kotrljala komade stijena i gomilu kamenja te lomila stabla.

4. Adekvatna oprema i njeno korištenje

Zimi u visoko gorje ne idemo bez obvezne opreme: uz zimske cipele i dereze na njima moramo imati cepin (najčešće se koristi hodački za klasično visokogorstvo, dok male penječke cepine koriste alpinisti za velike strmine i eksponirane predjele). Štapovi koje nosimo obavezno imaju „leptirice“ od plastike koje sprečavaju da štap „potone“ u snijeg, a preporuča se i zimski „špic“ koji se u dućanima specijalizirane planinarske opreme može posebno kupiti. Na glavi je obvezna kaciga koje ne štiti glavu samo od elemenata koji padaju s visine, već i ako padnemo na snježnoj padini. Većina smatra da je pad niz snježnu padinu nešto bezazleno i bezbolno, ali ljudsko tijelo začas dobije ubrzanje i udarac u kamen ili drvo može biti koban. Također, snježna površina može biti zaleđena, a kristalići leda imaju efekt žileta i mogu na tijelu stvoriti duboke i opasne porezotine. Penjački pojas je obavezan iz nekoliko razloga: prvi i osnovni, na njega stavljamo karabiner s gurtnom čiji je drugi kraj čvorom pričvršćen s glavom cepina – na taj način fiksirali smo cepin i ne može nam negdje odletjeti.

Također, taj sistem omogućuje nam „sidrenje“ na strmim padinama. Osim što se tako osiguravamo, ponekad se sidrimo radi kratkog odmora, a ponekad jer moramo nešto dohvatiti iz ruksaka. Kada ruksak skinemo, odmah ga karabinerom (uvijek ih nosimo 2-3 na pojasu) pričvrstimo za naš pojas da nam ne odleti – zatim neometano uzmemo ili spremimo što trebamo, popijemo čaj, zatvorimo ruksak, otkvačimo karabiner i stavljamo ruksak nazad na leđa. Većina visokogoraca početnika, pak čak i iskusnih na društvene mreže stavljaju slike na kojima nemaju pojas uz obrazloženje „ne treba mi“, te tako stvaraju loše navike kod drugih. Bilo kome, mlađem ili starijem, može se dogoditi situacija u kojoj mora intervenirati GSS.

Visokogorski tečaj - demonstracija sidrenja cepinom

U helikopterskoj intervenciji pojas na osobi znači mnogo, jer je pojednostavljen postupak zbrinjavanja unesrećenog i štedi se vrijeme. Ukoliko ste početnik, obavezno isprobajte dereze i cepin, te neke „visokogorske cake“ na pitomijem brdu u kontroliranim uvjetima. Obvezna sitnica koju morate imati je astro folija. Može se jeftino kupiti u ljekarni i sastavni je dio prve pomoći. S obzirom da je mala i lagana, uzmite dvije. Nemojte procjenjivati treba li vam oprema ili ispitkivati vodiča, a pogotovo ne ostavljati je u autu. Oprema se sva nosi u ruksaku na svojim leđima!

5. Noćenje

Morate uzeti u obzir da mnogi planinarski domovi rade isključivo u ljetnoj sezoni te se u listopadu zatvaraju. Ne možete baš uvijek i svugdje računati na domara, čistu posteljinu i topli obrok, pa se pažljivo raspitajte da li dom radi. Ako ne radi, moguće je da postoji nekakva zimska soba ili sklonište koje se koristi zimi.

Slovenija - otkapamo ulaz u zimsku sobu

To znači manju udobnost i nezagrijan prostor, pa od vas iziskuje nošenje zimske vreće, karimata i dovoljno tople odjeće. Neke od tih zimskih soba i skloništa imaju peć, a neke ne, što znači da nećete moći osušiti mokru odjeću i cipele. Vreća ima efekt termosice i prije ulaska u nju skakućite i mašite rukama kako bi se zagrijali te mirno otišli na počinak.

Ukoliko odmah hladni legnete u vreću, trebat će vam dugo da se zagrijete (o tome ovisi koliko je hladna prostorija u kojoj spavate, koliko je velika i s koliko ljudi dijelite krevet – što više ljudi, veća je toplina). Preporuča se nošenje bivak vreće, tanke navlake u koju se skupa s vrećom uvučete. Ona vam podiže temperaturu za 3-4 stupnja, a gotovo da ne zauzima mjesto u ruksaku. Noćenje u tim uvjetima od vas iziskuje i nošenje plinskog kuhala te ulaganja dodatne snage za pripremanje obroka i čaja. Ponekad ćete morati topiti snijeg, što produljuje proces pripreme hrane. Prije spavanja obavezno je pojesti nešto toplo kako bi se tijelo zagrijalo. Ukoliko vam bude hladno po noći, to i nije tako loše – proanalizirajte svoju odjeću i vreću, podlogu… Možda nije problem u temperaturi jer zimi je ionako zima, već u neadekvatnoj opremi. Da se razumijemo, kvalitetna odjeća i zimska vreće nisu jeftine, ali isplate se svakog novčića. Osim što će vas zagrijati i omogućiti vam udoban san, moderna skupa oprema zauzima manje mjesta i lakša je od starijih modela čije je nošenje improvizacija i nepotrebno umaranje tijela.